Gospođo Cigelj, Vi ste svjedokinja vremena i žrtva brutalnosti koja se događala po Karadžićevu nalogu. O tome ste svjedočili pred UN-om, a onda i u Haagu. Vaša hrabrost je bila jedan od pokretača optužnice protiv Radovana Karadžića. Što kažete na presudu?
'Svaka presuda za djelo koje je počinio Radovan Karadžić sa svojim pripadnicima, a koja ne glasi ne doživotni zatvor, nego zatvor od 100 godina, što znači da kosti ostanu negdje na zatvorskom groblju pa da im nema traga kao što nema mnogima iz prijedorske općine s kojom je počelo suđenje u Den Haagu, mislim da je minorna. 40 godina... Nakon 10 godina će ga pustiti jer je bolestan, a možda i za godinu dana. A kao što vidite on smatra da je ispravno djelovao. Mislim da bi se i naša politika u tom slučaju trebala oglasiti'.
Recite nam kako ste dospjeli u logor Omarska i jesu li te strahote nešto što ćete ikada moći zaboraviti?
'To se ne zaboravlja. To se ne zaboravlja, a život vas čini na jedan način još osjetljivijima na nijanse koje prođete od izlaska iz logora pa do današnjeg dana. Pa vidite gdje je moglo mnogo toga drugačije da se dogodi. Moja optužnica - rođena Zagrepčanka, adresa Palmotićeva 29A, nisam izbjeglica iz Bosne nego povratnica iz Bosne, roditelji su hrvatski državljani. Pisalo je to u izvodu iz Matične knjige rođenih Narodne Republike Jugoslavije'.
I zbog toga su vas odveli u logor?
'Zbog toga su me odveli. Došli 'dotepenci' iz Zagreba u Bosnu... Nekada se i dekretom premiještalo. A onda sam se učlanila, ustvari jedan sam od osnivača u gradu Prijedoru Hrvatske demokratske zajednice, daleke 1990. godine'.
I onda ste se razočarali?
'Ja sam se razočarala poslije toga, što sam sudjelovala u političkom životu uopće, ove i bivše države. Ove jer sam visoko platila. Mislim da sam veću cijenu platila nego u logoru Omarska. Jer kada vas politička ideologija Radovana Karadžića strpa u koncentracijski logor Omarska, a onda vas na fini način 'nagradi' država iz koje ste došli i zbog koje ste platili cijenu, pa još kad podnesete zahtjev za pomoć za ono sve što ste prošli... Jer meni je moja država dodijelila 1.859 kuna'.
Vi ste od Hrvatske dobili odbijenicu da niste stradalnik, odnosno žrtva rata. Kako je to moguće?
'Od Ministarstva branitelja. Ja sam imala prebivalište na području druge države. Prema tome ja nemam prava što sam bila zatočenica u koncentracijskom logoru Omarska'.
Iako ste prošli torturu, silovanja...
'Sve. Nemam prava iz tog razloga što Zakon izričajem kaže - prebivalište ili boravište u trenutku zatočeništva. Na moju nesreću, mene nisu htjeli pustiti iz logora da dođem ovdje prijaviti boravište pa se vratim natrag u logor. Ali zato će mnoge žene danas, dobit će ih hvala Bogu one koje su zaslužile, ali mnoge će i zlouporabiti, to je činjenica'.
Što ćete poduzeti gospođo Cigelj?
'Sutra ću napisati tužbu Upravnom sudu, tužiti Ministarstvo branitelja koje poštujem iznad svega u ovoj zemlji i tužiti svoju državu. Već sam poslala pismo Ujedinjenim narodima, poslala sam i Europskoj komisiji. I čekati, hoće li mi dozvoliti i dalje, jer sam slučajno nešto i doprinijela za sve ove procese da se uopće odvijaju u Den Haagu, čekati da li će mi moja 'domaja' pomoći da živim dalje ili će mi i dalje pomagati moji prijatelji iz Njemačke i SAD-a kad kažem S.O.S. - staviti na račun novac'.