Posve izgubljeni?

Izgubljena generacija: Mlada i visokoobrazovana, a radi kao čistačica

Slika nije dostupna
Svatko od nas zasigurno zna barem tri osobe koje nakon završenog fakulteta nisu uspjele pronaći posao i koje se snalaze kako najbolje znaju. Upravo oni pripadaju 'izgubljenoj generaciji' čija je perspektiva upitna.

'Izgubljenoj generaciji' pripada i 26-godišnja A.B., koja je željela ostati anonimna, a koja je s prosjekom 4,7 završila Pravni fakultet u Zagrebu, studij socijalnoga rada. Uz diplomu o završenom studiju, dobila je i diplomu Magna Cum Laude zbog brzog završetka studija i visokoga prosjeka. No danas ne može pronaći posao. Diplome stoje na polici, a ona se prijavljuje za sve poslove u struci na području Zagreba te na one do kojih može doći javnim prijevozom. 'Javljam se i za one poslove za koje sam 'prekvalificirana'. Pristala bih raditi i s nižom stručnom spremom od one koju imam', kazala je A. B.

Iako joj je suprug zaposlen, kada plate podstanarstvo, režije, hranu, javni prijevoz za potrebe odlaska na razgovore za posao i svu dokumentaciju koja joj je potrebna, jedva spajaju kraj s krajem. Budući da nije vidjela drugi izlaz, A.B. je, zahvaljujući poznaniku, uspjela pronaći honorarni posao. Radit će kao čistačica, a za taj će posao biti plaćena stotinjak kuna po tjednu.

'Mislila sam da po završetku fakulteta neću imati poteškoća u pronalasku posla. Išla sam za tim da sam visokoobrazovana osoba, motivirana i željna učenja. Bila sam iznimno pozitivna pri pomisli na zaposlenje, dok sada već pri objavi natječaja znam da su moje šanse za dobivanje posla, u postotcima, vrlo niske', požalila nam se.

Sa stopom nezaposlenosti među mladima od visokih 38 posto, Hrvatska se nalazi na nezavidnom trećem mjestu po nezaposlenosti mladih u Europi, odmah nakon Španjolske i Grčke. Europska se komisija digla na noge pozivajući sve europske institucije i vlade da poduzmu određene mjere kako ne bi došlo do stvaranja 'izgubljene generacije' koja predstavlja ozbiljnu prijetnju 'socijalnoj koheziji'. Naša je Vlada odgovorila Mrsićevim zakon o 'volonterima' koji je podigao prašinu zbog bojazni da su 'zločesti' poslodavci jedva dočekali masovno iskorištavanje jeftine radne snage.

No, kako to kod nas obično biva - tresla se brda, rodio se miš. Mrsićevo 'stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa' ili ti ga stažiranje uz sitnu naknadu završilo je debaklom. Do sredine kolovoza je zaprimljeno 1.158 zahtjeva od čega je ugovoreno 596, a od tih 596 njih čak 257 odnosi se na zanimanja za koje je propisana OBVEZA polaganja stručnoga ispita. Tome ćemo pridodati i činjenicu da visokoobrazovana osoba koja nije mogla pronaći posao u svojoj struci i koja je bila primorana raditi poslove za koje nije potrebna visoka stručna sprema, ne može stažirati u svojoj struci za Mrsićevih 1.600 kuna.

>> Što će donijeti novi, fleksibilniji ugovori o radu?

Nekima je tako onemogućeno stažiranje i oni ostaju bez dana radnoga iskustva. Jednom će i ova kriza završiti, a poslodavci će ih mahom zaobilaziti zbog neiskustva i novih diplomanata koji će jedva dočekati svoju priliku. Zbog toga se mladi se sve teže odlučuju i na sklapanje brakova jer čekaju neka bolja vremena, a ako nema brakova, nema ni djece, a bez djece nema ni budućnosti. Tko će nam raditi za buduće umirovljenike?

Par tisuća takvih osoba u jednoj Španjolskoj nije toliki problem, ali par tisuća takvih osoba u maloj Hrvatskoj veliki je problem jer je to tisuću obitelji manje. Problem 'izgubljene generacije' utječe na niz drugih stvari, on bi mogao poremetiti pronatalitetnu, mirovinsku i politiku rada budućih generacija.

Unatoč svemu što trenutno prolazi, A.B. s početka priče ne žali što je toliko uložila u svoj studij i stekla zvanje koje voli te se nada da će dobiti priliku da radi i da će joj ovo iskustvo nemoći, koje je stekla zbog teške situacije u kojoj se našla, pomoći prilikom rada s ljudima. 'Empatije sigurno neće nedostajati', dodala je. Ona i suprug još uvijek ne planiraju proširenje obitelji. 'Bojim se što bih mogla pružiti djetetu osim ljubavi i pažnje. Strahujem da bi u tom slučaju ja mogla pokucati svojim kolegicama u Centru za socijalnu skrb, ali ne u ulozi kolegice nego korisnika koji je došao po pomoć', rekla je.

Kada će i hoće li doći bolja vremena za ovu djevojku, kada će joj se vratiti novac uložen u studij? Tko će joj nadoknaditi izgubljeno vrijeme i vratiti osjećaj sigurnosti? Milijun je pitanja, a odgovora nigdje. Jedini odgovor Vlade na vapaj mladih ljudi je da besplatno rade na određeno vrijeme u zamjenu za sitno iskustvo ili da sjede doma i 'okače' diplomu na zid kao podsjetnik na uloženi trud i novac. Čini se da zaboravljaju kako za 'okačiti' diplomu na zid treba imati – zid.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook  

 

Povezane teme