Zašto ste odlučili danas otići iz Vukovara?
Otišli smo zato što je bilo očito da jedna grupa ljudi opstruira naš dolazak na memorijalno groblje. Odlučili smo umjesto toga otići na Ovčaru položiti vijence. Propustili smo jednu veliku i važnu priliku da učinimo korak više u pomirenju, da učinimo ono što je jučer možda bilo nezamislivo da napravimo, da pripadnici srpske manjine odaju počast svim žrtvama u Vukovaru. Propustili smo priliku da još jednom potvrdimo kako je Vukovar mjesto jedinstva cijele Hrvatske u pijetetu, sućuti i poštovanju.
>> Milanović: Ovo je ružan osjećaj. Jadno, sve skupa jadno
>> Vlada demantira odustajanje od Kolone sjećanja, kažu: 'Bili smo spriječeni'
Jeste li mogli nastaviti hodati u koloni?
Ne, to naprosto nije bilo moguće.
U jednom se trenutku vidi na snimkama da su se razmaknuli...
Je, ali imali su strategiju. Oni se razmaknu pa onda opet postave živi zid. Prema tome, bilo je jasno da se ne može dalje, a osim toga Vukovar kao mjesto pijeteta nije mjesto inaćenja pa nije mjesto da se državni vrh inati sa Stožerom u vrijeme kada bi trebalo razmišljati o bolu i tuzi onih koji su stradali u Vukovaru.
Kako ste se osjećali?
Bio sam prije svega vrlo žalostan. Vi ste danas imali jednu dobro organiziranu grupu koja je preusmjerila kolonu. Ja vjerujem da jedan veliki broj ljudi u koloni uopće nije imao pojma što se događa i ta teza koju uporno žele proturiti iz Stožera i iz HDZ-a... Čuli smo predsjednika Karamarka kako se na jednoj stvari okupila neka kao 'vukovarska Hrvatska', a ovdje neka druga, 'izdajnička Hrvatska'. To je naprosto floskula i neistina.
Tko je odgovoran za to?
A slušajte, organizatori su znali što rade.
Vidite li vi tu odgovornost politike?
Postoji jedan dio politike koji je bio uz ideju da se na ovaj način organizira skup u Vukovaru i to se vrlo dobro može prepoznati iz izjava koje su davali.
Hoćete li biti malo direktniji?
A evo, čuli ste predsjednika Karamarka što je rekao.
S druge strane, mislite li da ste možda i vi kao predsjednik odgovoran? Jeste li možda mogli napraviti više da se ovakve situacije izbjegnu?
U ovom slučaju sam teško mogao napraviti više.
Pozivali ste na inicijative, ali nije nijedna izrealizirana.
Znate, za razgovor uvijek trebate dvoje.
Jeste li pozivali drugu stranu na razgovor?
Osobno da. I razgovarao sam više puta s njima, ali znamo da je u jednom trenutku to interpretirano na način koji je bio drukčiji od moje izvorne želje.
Treba li i dalje inzistirati na postavljanju dvojezičnih ploča ili bi možda trebalo sada uvesti moratorij?
I ja sam na neki način želio da postavljanje ploča bude uređeno na način svi zajedno postavimo, uključujući i branitelje, prvu ploču, a da onda jednom dinamikom i dogovorom postavljamo dalje. Ne smije doći u pitanje pravo manjina na vlastiti jezik i pismo.
Situacija je sad kakva je. Prema tome, što predlažete?
Predlažem da svatko u javnosti kaže otvoreno što misli o pojedinim pitanjima i predlažem - ne predlažem, nego to tako mora biti - poštujmo zakone. Imamo zakone, moramo ih poštovati.
Dakle, da dvojezične ploče ostanu?
Pa one trebaju ostati, naravno.
Treba li Vlada opet sjesti za stol?
Neovisno o ovim događajima uvijek treba sjediti za stolom...
Dobro, ali da se možda malo više razgovaralo, mislite li možda da bi se ovakva situacija izbjegla?
Lako je biti pametan nakon cijele priče. Naprosto želim reći da razgovora nikad dosta i da je zadaća nas u politici da uvijek držimo razgovor otvorenim.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook