"Ovaj potres nam je pokazao da bi u slučaju da Zagreb pogodi potres magnitude preko 6.0 prema Richterovoj ljestvici, koji je nažalost moguć za područje Zagreba i okolice, posljedice bile katastrofalne. S obzirom na trenutno stanje, značajan dio naših bolnica, škola, vrtića, kazališta, crkava, muzeja, višestambenih zgrada i obiteljskih kuća bili bi urušeni do temelja. Građevinska struka na ovaj problem upozorava godinama, ali bez dovoljne podrške lokalnih i državnih političkih struktura", upozorili su iz Hrvatske komore inženjera građevinarstva (HKIG) čiji su ččlanovi volonterski odmah nakon potresa izašli na teren.
Kažu kako je olakotna okolnost što 22. ožujka, u vrijeme potresa nikog nije bilo na ulicama, u školama i vrtićima, ali i da se većina oštećenih zgrada može sanirati i rekonstruirati kako bi zadovoljile protupotresne propise i izdržale i jače potrese.
"Smatramo da kao građevinska struka trebamo bez kompromisa biti lideri u procesu obnove u koji se naravno trebaju uključiti i ostale tehničke struke, elektro i strojarski inženjeri, arhitekti, a sve, naravno uz punu podršku povjesničara i konzervatora obzirom da veliki dio oštećenih objekata spadaju u zaštićeno kulturno dobro", navode.
Kažu da se dosad sustavno zanemarivao aspekt potresne sigurnosti te da se nisu uvažavala upozorenja građevinske struke na moguće katastrofalne posljedice potresa.
Minimalna razina sigurnosti
Navode i da kao savjetodavno tijelo Vlade kod donošenja Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom u području grada Zagreba i okolice smatraju da zakon treba u hitnu proceduru, ali naglašavaju da se njime mora definirati minimalna razina potresne otpornosti obnovljene i poboljšane konstrukcije.
"Pri čemu je nužno da objekti javne namjene budu projektirani prema usvojenim europskim standardima odnosno da budu pouzdani i kod potresa većih i razornijih magnituda čija je vjerojatnost događanja vrlo izvjesna. Posebno smo zabrinuti što svakodnevno svjedočimo velikim oštećenjima na zgradama bolnica, škola i vrtića u kojima boravi najranjiviji dio stanovništva, a dio njih ostaje neupotrebljiv za daljnju uporabu. Ovim zahtjevom želimo u budućnosti smanjiti moguća stradavanja, materijalnu štetu i gubitke ljudskih života. Naša želja je da se u roku ne dužem od 10 godina svi javni objekti dovedu u sigurnosno stanje otpornosti na potres propisano važećim zakonom", kažu u HKIG-u i nastavljaju:
"Zakonom se mora kao minimalna razina projektne dokumentacije definirati glavni građevinski projekt sa provedenom revizijom projekta (bez ishođenja građevinske dozvole) kao i provođenje stručnog nadzora od strane inženjera građevinske struke. Kako bi se proces obnove što brže realizirao, potrebna je tijesna suradnja sa konzervatorskom strukom tijekom projektiranja ukoliko se radi o objektima zaštićenog kulturnog dobra. U procesu potpune obnove zgrada potrebno je uključiti sve inženjerske struke u skladu s njihovim zadaćama i kompetencijama".
Traže i donošenje državne strategije jačanja posebno javnih zgrada i zaštićenih kulturnih dobra jer je gotovo cijela RH nalazi na trusnom području.
"Mi građevinski inženjeri koristimo moderne inženjerske metode i zasigurno znamo ispravno konstruirati građevine sigurne na potres. Mi znanstvenici s Građevinskih fakulteta pratimo i razvijamo najnovija znanstvena dostignuća u potresnom inženjerstvu. Mi izvođači radova raspolažemo modernom tehnologijom, alatima i strojevima koje koristimo u gradnji i rekonstrukcijama građevina", podsjećaju i zaključuju da je poziv na poštivanje sigurnosti kod projektiranja i izgradnje dužnost koju im struka nameće.