Procjenjuje se kako se u ovoj vrsti ekonomije na godinu okrene oko 400 milijuna kuna, a tek rijetki za davanje poduka plaćaju porez. Instrukcije daju svi - od studenata do profesora, a sat doseže cijenu i do 200 kuna.
Školsko zvono označava kraj nastave, ali ne i kraj školskih obveza. 'U 7. razredu instrukcije iz matematike, u osmom isto, kroz cijelu srednju školu na fiziku, matematiku i na engleski, a na faksu zbog statistike', rekao je Lovro Lučev.
U Hrvatskoj svaki drugi gimnazijalac ide na instrukcije. Takav slučaj bio je i u Lovrinom razredu. 'Zato što nisu mogli sami raditi, ali nismo baš previše na satu naučili pa bi morali dodatno raditi', rekao je Lučev. Učenička lijenost, profesorski nemar, preopterećen program ili roditeljski nedostatak vremena. Za ministra Željka Jovanovića nema dvojbe.
>> 45 volontera pomažu svima koji 'zapinju' u matematici
'To pokazuje da sustav ne radi svoj posao. Ja smatram da nastavnici moraju dovoljno kvalitetno odraditi svoje obveze tako da nikakve instrukcije ne budu nakon toga potrebne', jasan je ministar. A istraživanja pokazuju da su očito potrebne. Na godinu se na njih potroši oko 400 milijuna kuna. Najčešće na poduke iz matematike, fizike, kemije i engleskog jezika. 'U fazi učenja, pred kraj školske godine', kaže Luka.
Sat instrukcija plaćaju od 50 pa čak do 200 kuna, iako ih u školi mogu dobiti besplatno. Zakonom obveznu dopunsku nastavu učenici slabo koriste. 'Oni učenici koji bi zaista trebali doći na dopunsku da bismo im pomogli najčešće ne dolaze zato jer misle da će tako biti obilježeni', rekla je Božica Ditrih Marić, profesorica hrvatskog jezika.
Još 2008. Svjetska banka svrstala nas je, uz Mongoliju, Šri Lanku i Nigeriju, u skupinu zemalja koje ignoriraju problem velike potražnje za instrukcijama. I četiri godine nakon toga ostaje pitanje: jesu li instrukcije u Hrvatskoj stvarna potreba ili trend. Bilo jedno ili drugo - sustav bi trebao naći rješenje.