i to se može

Imate malu plaću, a željeli biste štedjeti? Stručnjaci otkrivaju kako

1/4 >> Pogledaji ovu galeriju
Galerija
Informer u rubrici Moj novac donosi priču o tome zašto treba štedjeti i zašto to trebaju činiti upravo oni s najmanjim mjesečnim primanjima.

Dok neki odlaze iz zemlje u potrazi za bolje plaćenim poslom drugi ostaju, ali nezadovoljni visinom primanja. Unatoč stvarnome stanju na terenu brojke iz banaka u potpunosti nas demantiraju. Hrvati u bankama imaju 271 milijardu kuna što je gotovo tri posto više u odnosu na prethodnu godinu.

"Štednje nikad više, međutim, ne govorimo mi tu o količini štednje. Istraživanje HNB-a još je od prije dvije godine pokazalo da se većina te štednje odnosi na mali postotak građana, odnosno na postotak građana. Štedni ulozi su milijun kuna dok većina 50 tisuća kuna", Marina Ralašić, predsjednica Štedopisa.

Od tih silnih milijardi samo je 20 posto u rukama prosječnih građana, a oni nas najviše zanimaju. Može li se ikako uštedjeti s neto plaćom od četiri tisuće kuna?

Marina Ralašić (Printscreen Informer)


"Neto plaća 4 tisuće kuna je ispod prosječna plaća. Dakle, ljudi koji imaju manje plaće često razmišljaju da ne mogu štedjeti, ali ne da oni mogu štedjeti, oni moraju štedjeti i moraju štedjeti više i brže nego oni koji imaju veća primanja jer su oni u većem riziku da uđu u spiralu dugova", ističe Ralašić.

Najvažnije je popisati prihode i rashode kojima mjesečno raspolažete. Ljudi su skloni paušalnoj procjeni, međutim, kada popišete sve svoje troškove imat ćete detaljan uvid i u to gdje možete uštedjeti.

"Pogrešno je misliti da je štednja samo na veliko, ali je jednako tako i da potrošnja na malo nije potrošnja. Važno je da se štedi malo po malo", kaže predsjednica Štedopisa.

Ako vam ostane koja kuna iz dućana, iz starih kaputa ili je svjesno svakodnevno odvajate na kraju mjeseca, zasigurno nećete s tim novcima moći otići na putovanje oko svijeta, ali ćete imati nešto sa strane za slučaj 'zlu ne trebalo'. Ne bi vjerovali, ali emocije i psihologija itekako su povezane s potrošnjom. Šareni izlozi koji nas mame, bombardiranje reklamama i prigodna glazba utječu na to koliko ćemo novca potrošiti. Posebno oprezni moramo biti ako nam je peglanje kartica draže od peglanja garderobe.

"Kartice nisu za one koji imaju manja primanja"

"Ako vam je cilj smanjiti minus na tekućem morate drastično rezati svoje troškove. Nipošto ne koristiti kreditne kartice. One nisu one koji imaju manja primanja. Kamate na minus su najveće. One su a godišnjoj razini preko 10 posto, a vi danas gotovinski kredit možete dobiti za pet posto. Želim reći da ljudi koji imaju manja primanja moraju se riješiti svojih dugova da bi mogli štedjeti", pojašnjava Marina Ralašić.

Ilustracija (Printscreen Infomer)


Evo jedne realne situacije izravno iz Lijepe naše. Primanja su vam tri tisuće kuna i od toga dvije tisuće trošite na stanarinu i režije. Kako osoba kojoj ostane svega tisuću kuna može uopće preživjeti, a kamo li uštedjeti?

"Ona nije mađioničar. Znači nikako ne može uštedjeti. Mora pronaći dodatni izvor prihoda. Nemate što filozofirati, morate povećati prihode. Ili pronaći dodatni posao ili prodajte neke stvari ili nađite cimera ili ako ste obitelj iznajmite sobu. Bitno je da znate u kojem roku koji iznos želite uštedjeti i u koje svrhe", " savjetuje Ralašić.

Na mladima svijet ostaje. Trebaju li se oni već pri počecima zaposlenja brinuti za mirovinu do koje je još jako daleko?

"Oni bi trebali zaista sa prvim zaposlenjem početi odvajati za svoju budućnost. Da li je to kroz dobrovoljnu mirovinsku štednju ili drugačije. Na deset posto svojih prihoda dogovoriti trajni nalog i automatizirati to. Vi kada ne vidite taj iznos vi ga ni nećete potrošiti", smatra predsjednica Štedopisa.

Potrošači su iracionalni i često donose neodgovorne odluke, a odbijaju donositi one teške. Odluka o štednji za budućnost nije lagana, ali nije nemoguća.

Emisiju Informer pogledajte besplatno na novatv.hr.