Jedan od najvećih distributera kabela u regiji, s godišnjim prihodom od oko 200 milijuna kuna, s državom ne posluje. Odnosno kabele državi ne prodaje. Iako su u počecima poslovanja pokušavali osigurati suradnju, jer ipak država čini veliki dio tržišta, nisu je uspjeli ostvariti. Zbog toga, danas ne žale.
"Znate kako je, s državom je uvijek teško poslovati. Ima puno situacija koje nisu tržišne, koje određuju te poslove, ima puno klijentelizma. Nas nerviraju takve situacije koje nisu tržišne i nemamo puno spremnosti na takav način s državom raditi pa smo to pustili drugima, a mi se borimo ovdje gdje je u jezeru puno krokodila", kaže Ivan Topčić, direktor tvrtke TIM Kabel.
No na takvu se praksu još uvijek u Hrvatskoj premalo tvrtki odlučuje. Za većinu je poslovanje s državom i dalje najjednostavnije i najunosnije. Dokazuje to i posljednji primjer posrednog angažiranja bivše tvrtke Ante Ramljaka, Vladina povjerenika u Agrokoru, koje sada na poslovima savjetovanja u kompaniji, čije je upravljanje preuzela država, na tjednoj razini zarađuje gotovo 250 tisuća kuna, dok je u cijeloj 2016. ista ostvarila nešto više od milijun kuna profita.
Da se domaće kompanije previše oslanjaju na poslovanje s državom, potvrđuju i ekonomisti. "Ja kao ekonomist sumnjam da je to oslanjanje na državu prilično značajno, da ono guši tržišne sile te tako guši i tržišnu utakmicu koja bi nam trebala omogućiti optimalne rezultate u sustavu koji nazivamo kapitalizam", kaže Maruška Vizek, ravnateljica Ekonomskog instituta.
Sustav je to u kojem bolji profitiraju, a lošiji propadaju. No kad veći dio poslova u zemlji kakva je Hrvatska diktira država, ta pravila ne stoje – ne uspijevaju najbolji, već najpodobniji. Upravo na taj model pristaju i oni koji u medijima, pa i na društvenim mrežama, često prozivaju državu zbog rastrošnosti, da bi od nje na kraju zarađivali.
"Postoji i u biznisu, očito kao i kod građana, razumijevanje da postoje pisana pravila – da se krše, ali i nepisana pravila po kojima se stvarno život odvija. Sve je to, kad gledamo dugoročno, i po ekonomski rast, a onda i po funkcioniranju demokracije, pa i naše ponašanje kao građana, jedna vrsta svakodnevnog otrova koja iznutra izjeda sustav", kaže Drago Čengić, znanstveni savjetnik u Institutu Ivo Pilar.
Posljedica je potpuna apatija u kojoj se građani, pa tako i poduzetnici, više ne bore protiv loših praksi, već na njih pristaju kao na način na koji stvari funkcioniraju. Takva situacija ne čudi kad znamo da smo, s udjelom državne potrošnje u BDP-u od 47 posto, najrastrošnija država među zemljama nove Europe.
"Što je više novca na raspolaganju različitim ešalonima političke vlasti, veća je i vjerojatnost da se dio sredstava koja se na taj način plasiraju zapravo dodijeli vlastitim simpatizerima", kaže Čengić.
Vizek dodaje da neka nedavna istraživanja Ekonomskog instituta pokazuju dva do tri puta slabije stope ulaska i izlaska poduzeća s tržišta. "To govori da su kod nas tržišne sile anemične, a što onda u biti znači da taj kapitalizam nije onaj čisti tržišni kapitalizam, već se tu očigledno radi o nečem drugom. Mi ekonomisti to volimo zvati ortački kapitalizam", kaže Vizek.
Potvrđuju to i oni koji se na takvom tržištu svakodnevno bore za svoj dio kolača. "Prevelika je ovisnost o državi i to nije dobro za gospodarstvo, jer u tim tržišnim utakmicama ne vladaju tržišni razlozi", kaže Topčić.
A bez njih nema napretka, kao niti boljeg životnog standarda.
Emisiju Informer pogledajte besplatno na novatv.hr.