Milka Pančić na blagdan Svih svetih, svijeću za svoju kćerku pali kod vukovarskog spomenika nestalima. Njezina Jelena nema svoje grobno mjesto.
"Jelena je imala 19 godina kad je nestala. Napunila je 19 godina 9. studenog, a 19. je zarobljena i odvedena u Borovo Selo", kaže Milka Pančić, koja svoju kćer traži punih 26 godina.
Za obitelji nestalih to je 26 godina agonije, tuge i nemoći. "Ne tražim ništa drugo, samo da kažu tu su njene kosti i da imam grob. To ima svatko pravo", kaže Pančić.
Prazna grobna mjesta
Vukovarsko Memorijalno groblje puno je praznih grobnih mjesta. Hrvatska još uvijek traga za 1952 osobe nestale u Domovinskom ratu.
Ljiljana Alvir, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih, kaže da je to predugo. "Zadnjih nekoliko godina nema gotovo nikakvih rezultata nema. Tek tu i tamo poneka identifikacija i neki pronalazak, ajmo reći, slučajni", kaže Alvir.
Ključ za pronalazak većine nestalih je u rukama Srbije. A sa je Srbima dijalog nikakav ili je otežan. Stjepan Sučić, pomoćnik ministra branitelja, kaže da se sve komplicira kad dođu do Srbije. "A glavna saznanja za sve što se događalo na okupiranim prostorima veže se upravo uz Srbiju", kaže Sučić.
Bez bilateralnog sporazuma sa Srbijom
I dok, primjerice, s Bosnom i Hercegovinom Hrvatska ima bilateralni sporazum o pronalasku nestalih, sa Srbijom to nije slučaj.
"S njima imamo neki zaključak iz 2001. godine, kad su oni još u nekoj državi, takozvanoj Srbija i Crna Gora. Temeljem tog zaključka pokušavamo stvoriti neke uvjete za korektnu razmjenu informacija i podataka, međutim jako teško", kaže Sučić.
Stradalničke udruge od hrvatske diplomacije očekuju veći angažman u traženju informacija o nestalima.
Alvir se nada da će hrvatski državni vrh zauzeti puno jači stav prema Srbiji, s obzirom na to da se već govori o preciznom datumu ulasku Srbije u Europsku uniju.
Obitelji nestalih daleko su od normalnog života. Milka Pančić kaže da uvijek razmišlja da su oni tu negdje. "Možda gazim negdje, a ne znam da su tu kosti mog djeteta i svih drugih kojih nema", kaže Pančić.
U Ministarstvu hrvatskih branitelja doznajemo da se u ovom trenutku obavljaju iskapanja na dvadesetak različitih lokacija diljem Hrvatske, a najviše ih je oko Vukovara. Doslovno se kopa i pretražuje metar po metar jer se točna lokacija ne zna.
"Srce i duša me vuku ovamo"
Spomenka Kušić je također majka nestalog hrvatskog branitelja koji je ranjen u Vukovaru, nakon čega je dovežen u Borovo Commerce. "Srce i duša me vuku ovamo. Tu je bio zadnji dan i volim doći ovdje, zapaliti svijeću i pomoliti se", ispričala je Spomenka Kušić, koja u Borovo Commerce dođe svaki put kad joj je teško.
U Županijskom državnom odvjetništvu je dobila rješenje da je njenog sina novosadska vojska s tog mjesta odvezla u Trpinju u Vupikov hangar, a nakon toga na Bobotski kanal gdje su njega i ostale ubili i zakopali, međutim tamo nije pronađen.
"Za to još uvijek nitko nije odgovarao, a zna se tko je bio nadležan da čuva te dečke. Oni su u bijegu, nedostupni su. Jedan je u Novom Sadu, a jedan u Beogradu. Nema nikoga kome bi se moglo suditi za taj zločin. Ubili su mog sina na nosilima, nepokretnog", kaže Kušić, dodajući da svi znaju da su se tijela prenosila.
Ključ u Beogradu
"Mi svi znamo da je u Beogradu ključ ovog problema, ali ga nitko ne da. Beograd i vojska znaju sve što se desilo i kud su koga odvezli", kaže Kušić.
Njen je dojam da srpska strana ne daje informacije o tome gdje su pokopani oni koje hrvatske obitelji još uvijek traže zbog toga što će se onda znati da su oni bili agresori na Hrvatsku. "Uvijek se ljute kad mi spomenemo da je ključ u Beogradu i da nam daju protokole. Oni se pobune da to nije tako, a mi svi znamo zašto oni to ne daju. Jer kad bi predali znalo bi se da su oni bili agresori", kaže Kušić.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr