To je grana stočarstva koja se zbog troškova i slabe dobiti većini uzgajivača ne isplati.
"Meni svinje isključivo služe za moju proizvodnju, za moju pršutanu i sve te proizvode kasnije plasiram u ugostiteljstvu", kaže Ante Roca, uzgajivač svinja.
"Moramo biti zemlja proizvodnje. To je ogromni problem šta mi 20 godina smo orijentirani na 'bolje uvoziti, nego proizvoditi'. Dok god imamo takvu strategiju, svi proizvođači će imati problem", smatra on.
Vidi se to i u mesnicama. U ovoj se može kupiti samo domaće, koje se i kvalitetom i cijenama razlikuje od uvoznog.
"Mislim da je pogrešna politika u poljoprivredi bila. To je vrlo jednostavno", kaže kupac Ivica. Potrebe domaćih kupaca zadovoljava tek trećina hrvatske proizvodnje.
'Uzdam se u novog premijera'
To onda znači i da većinom uvozimo svježe svinjske butove, osnovnu sirovinu za proizvodnju pršuta. Činjenica je da Hrvatska na godinu proizvede oko 350 tisuća komada pršuta, od čega je, prema procjenama, samo 20 posto domaćih svinjskih butova, a ostalo nam stiže većinom iz Mađarske, Austrije i Njemačke. Reporter Dnevnika Nove TV Šime Vičević, razgovarao je s ranije spomenutim gospodinom Rocom u njegovoj pršutani.
Nedostaje li domaćim proizvođačima pršuta domaća sirovina?
Kvalitetne sirovine nedostaje, nema je dovoljno, a sirovina je osnovna stvar za dobar proizvod. Nema dobrog vina bez dobrog grožđa, nema dobrog pršuta bez dobre sirovine.
Zašto se u Hrvatskoj, za razliku od Danske, to ne isplati?
Dvadeset godina Hrvatska država se bori s tim pitanjem i nije uspjela dati odgovor niti riješiti taj problem. Uzdam se u novoga premijera da će riješiti taj problem.
U čemu je prednost domaćeg mesa?
Najbitnija je ta promašenost, koja se dobiva od svinja koje su na produženom tovu i ta promašenost služi da pršut može biti dvije godine u zrenju, a to je minimalno vrijeme da dobijemo dobar dalmatinski pršut.
Meso stranog porijekla je dopušteno
Ako svinjski but uvezemo, a od njega proizvedemo domaći pršut, pitanje je onda može li on dobiti zaštitu. Odgovor je - može, jer oznaka zemljopisnog porijekla dopušta meso stranog porijekla, ali pršut mora biti osušen i proizveden u Hrvatskoj, pa je onda on tipično krčki, drniški ili istarski. To je i jedan od razloga zašto su hrvatski pršuti zaštićeni prema zemljopisnom porijeklu, a ne prema izvornosti.