Za isti obrok danas potrošači moraju izdvojiti trećinu više novca nego u vrijeme prije pandemije covida. Blog Europske središnje banke (ESB) donosi analizu zašto cijene hrane i dalje tvrdoglavo ostaju visoke te kakvu ulogu imaju u inflaciji u eurozoni.
Inflacija pada, ali ne i cijene hrane
Ukupna inflacija u eurozoni spustila se s povijesnog vrhunca od 10,6 posto u listopadu 2022. na aktualnih dva posto, što je i cilj ESB-a na srednji rok. Plaće su u međuvremenu porasle i donekle nadoknadile gubitke realnih prihoda. Ipak, mnoge obitelji ne osjećaju poboljšanje.
U trgovinama, kažu iz ESB-a, građani se i dalje osjećaju osiromašeno. Čak svaka treća osoba strahuje da neće moći kupiti hranu kakvu želi. Nije riječ samo o dojmu – cijene hrane i dalje su oko 30 posto više nego u pretpandemijskom razdoblju.
Posebno teško to pogađa kućanstva s manjim prihodima, gdje trošak za svakodnevni obrok zauzima velik dio budžeta.
Koliko hrana utječe na inflaciju?
Stabilnost cijena, glavni cilj ESB-a, mjeri se harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP). On uključuje sve – od kruha i maslaca do goriva, usluga i godišnjih odmora. Hrana čini oko 20 posto te košarice, dvostruko više od udjela energije.
Nakon pandemije cijene hrane počele su rasti nešto kasnije od ukupne inflacije, ali su ubrzo nadmašile sve druge kategorije.
U jednom trenutku dosegnule su rast od preko 15 posto i sporije su se vraćale prema nižim razinama. Prema podacima za kolovoz 2025., inflacija hrane i dalje je najviša među svim komponentama HICP-a te sada iznosi 3,2 posto.
Središnje banke obično prate ukupne promjene cijena, ali u ovom trenutku hrana je u posebnom fokusu zbog tri razloga:
1. jaz između cijena hrane i ukupnih cijena neuobičajeno je velik i dugotrajan,
2. hrana oblikuje inflacijska očekivanja svih građana,
3. poskupljenja hrane najviše pogađaju siromašnija kućanstva.
Od uvođenja eura 1999. cijene hrane uglavnom su rasle nešto brže od ostalih kategorija. No razlika koja se otvorila od 2022. godine pokazuje se iznimnom i dugotrajnom.
Hrvatska među zemljama s najvećim rastom
Poskupljenja nisu zahvatila sve proizvode ni sve zemlje jednako. Cijene mesa – govedine, peradi i svinjetine – porasle su za više od 30 posto u odnosu na kraj 2019. Mlijeko je poskupjelo oko 40 posto, a maslac čak 50 posto. Još izraženiji rast bilježe kava, maslinovo ulje, kakao i čokolada.
Od kraja 2019. cijene hrane u zemljama eurozone porasle su od 20 posto na Cipru do čak 57 posto u Estoniji.
Hrvatska bilježi rast od 47 posto, što je svrstava među zemlje s najvišim poskupljenjima.
Dodatni pritisak na cijene donijela je ruska invazija na Ukrajinu, koja je naglo povećala cijene energije (osobito plina) i gnojiva te time pogurala rast cijena hrane, osobito u baltičkim državama. U novije vrijeme važnu ulogu imaju i rast troškova rada te poskupljenje globalnih prehrambenih sirovina, što je djelomice povezano s klimatskim promjenama.
Razlike među zemljama proizlaze iz različite izloženosti šokovima – od cijena sirovina do kretanja troškova energije i rada. Hrana je, uz energiju, tako postala glavni pokretač velikih razlika u inflacijskim stopama u Europi nakon pandemije.
Kratkoročni i dugoročni pritisci
Na inflaciju cijena hrane utječu i trenutačni i dugoročni faktori, kako globalni tako i domaći. U svijetu, rast prihoda – osobito u zemljama u razvoju – povećao je potražnju za poljoprivrednim proizvodima i potisnuo cijene prema gore. U EU-u, produktivnost u poljoprivredi tradicionalno raste sporije nego u drugim sektorima.
Sve izraženiju ulogu imaju klimatske promjene. Ekstremni vremenski uvjeti – suše i poplave – sve su češći i ozbiljno remete opskrbne lance hrane. Primjerice, dugotrajne suše u južnoj Španjolskoj 2022. i 2023. izazvale su nagli skok cijena maslinova ulja, dok su cijene kave i kakaa porasle zbog loših vremenskih uvjeta u izvoznim zemljama poput Gane i Obale Bjelokosti.