Brammertz će iznijeti zaključke oko postojanja takozvanih topničkih dnevnika koji su već više od godine novi instrument političkog pritiska na Hrvatsku. U Hrvatskoj o Brammertzovim zaključcima nitko ništa ne želi kazati. Šuti i haško tužiteljstvo. Razloga za to imaju obje strane. Jer i vlada i tužiteljstvo - svatko na svoj način od topničkih su dnevnika stvorili enigmu.
Brammertz zbog načina na koji je tužiteljstvo pribavljalo dokumentaciju, a vlada iz straha da se ne otkrije što je sve država dopuštala. I dakako bojeći se mišljenja srednjerangiranog UN-ova birokrata. Priču o topničkim dnevnicima kao ključnom dokazu, prije nešto više od godine, u Vijeću sigurnosti je otvorio britanski ambasador. Politika njegove zemlje inače dominira tim najjačim UN-ovim poveljnim tijelom. Pod pojmom topničkih dnevnika tužiteljstvo ne podrazumijeva ono što oni doslovno jesu.
>> Konačni odgovor Haagu je da nema topničkih dnevnika?
>> 'Hrvatska nema razloga išta skrivati'
Tu je riječ o zapovjedima, popisima streljiva i drugim elementima vezanim uz djelovanje topništva u akciji oluja. Tužiteljstvo je najprije tvrdilo da Hrvatska skriva 300 takvih dokumenta. Hrvatska je šutjela pred Vvjećem sigurnosti dok su je lupali po glavi znajući da to nije tako. Da tužitelj ima puno više. Vrtešku su na kraju prekinule obrane predočivši čak 70 dokumenata vezanih uz topništvo. Dobile su ih od tužiteljstva u redovitoj razmjeni dokaza. Joj da imamo ih - kazali su tužitelji. Država je opet šutila znajući da se dobrim dijelom radi o papirima koji su u Haag stizali bez njezina znanja i ovjere.
Brammertzov tim se potom povlači, odjednom drastično smanjujući broj topničkih dokumenata koje potražuje. Umjesto da s razlogom sumnja, da tužitelj ima i ta famozna 33 papira, naša država pristaje na režiranu političku igru-žrvanj koji nije prepoznala na vrijeme. Pa se u njemu sada i teško snalazi.