Broj prekarnih radnika raste, a danas gotovo 115 tisuća Hrvata radi na ugovore do tri mjeseca. Ta je brojka potaknula znanstvenicu s Ekonomskog instituta da istraži tko su takvi radnici. Većina – 81 posto takvih radnika – zaposlena je u privatnom sektoru, u prerađivačkoj industriji, i najčešće su srednjoškolskog obrazovanja.
"Mi jesmo gospodarstvo koje jako ovisi o sezoni, pa sam očekivala da će većina tih zaposlenika raditi u sezoni. Međutim, tek 12 posto njih je dalo odgovor da radi na sezonskim poslovima. Njih 80 posto je reklo da radi na normalnim ugovorima na određeno koji imaju rok trajanja do tri mjeseca", objašnjava Iva Tomić s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Kaže kako je nešto više muškaraca, ali ne puno više – 55 posto i kako je zanimljivo da 47 posto prekarnih radnika čine mladi do 29 godina što također puno govori o takvom tipu zaposlenja.
Karakteristike prekarnog rada su nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad te niska ili nikakva radna prava i zaštita.
Jakov Kolak, 24-godišnji student, tek treba krenuti u potragu za poslom. Ovakvi podaci, kojima se i sam bavi kao aktivan član Mreže mladih Hrvatske, ne daju mu mnogo nade u sigurnu budućnost, posebno kada se zna da se novozaposlenima gotovo uvijek, točnije u 90 posto slučajeva, nude ugovori na određeno.
"Kao politolog nemam velike perspektive na tržištu rada. Zaposlenja koja možemo dobiti uglavnom ne možemo dobiti jer natječaji nisu transparentni. Jedan od smjerova u koji mogu ići je NGO sektor, koji je također vrlo često nestabilan", kaže Jakov.
S ovakvim brojkama i stanjem na tržištu rada mladi u Hrvatskoj, jasno je, nemaju perspektive. "Mladi nemaju nikakvu materijalnu sigurnost, ne mogu se osamostaliti od svojih roditelja, ne mogu planirati budućnost, ne mogu dignuti kredit, a kamoli osnivati obitelj, što im se često prebacuje da bi trebali", naglašava Jakov.
Iako većina prekarnih radnika radi kod privatnih poslodavaca, odgovor od njihovih predstavnika, HUP-a, nismo dobili.
Sve je ovo dokaz da je hrvatsko radno zakonodavstvo prilično fleksibilno jer radnik na određeno može raditi čak tri godine, pa i duže. Unatoč tome, poslodavci traže daljnju fleksibilizaciju.
"Bez rješavanja temeljnih socioekonomskih pitanja, odnosno osiguravanja kvalitetnih i bolje plaćenih radnih mjesta te dostupnih i kvalitetnih javnih usluga nema smisla pričati o tome da će mladi ovdje ostati", kaže Jakov, a s njime se slaže i Iva Tomić. "Jedino snažan i stabilan ekonomski rast garantira otvaranje novih radnih mjesta i nuđenje ugovora na neodređeno jer to znači da poslodavci očekuju stabilnu budućnost. Osim toga, država bi trebala zakonski zaštititi ljude koji ulaze u takve ugovore da imaju normalna prava iz radnog odnosa."
Ovakvi ugovori u ostatku Europske unije mnogo su rjeđi. Prosjek EU-a je 2,3 posto, u Hrvatskoj je to 8,4 posto svih zaposlenih. Kad se tome dodaju i bolje plaće, pitanje je što radnike, posebno mlade, može zaustaviti od odlaska u tuđinu.
Emisiju Informer pogledajte besplatno na novatv.hr.