Studiranje zahtijeva predanost i mnogo vremena, međutim, kako svoje obveze balansiraju studenti koji su ujedno i roditelji? Koji su im prioriteti, kako stižu sve napraviti, objasnile su mi moje tri sugovornice, sve tri studentice, sve tri majke.
'Dižem se oko 7:15, malu spremim u vrtić, a ja idem na posao', započela je Ana priču o svojoj svakodnevici. 'Kad se vratim s posla, oko 16 sati, pokupim kćer iz vrtića, dovršim ručak, koji sam skuhala večer prije, dočekam muža, koji radi do 17 sati, nekad i duže', nastavlja. Za fakultetske obveze ostaje joj vremena tek navečer. 'Nekad i do ponoći ispunjavam obveze za faks, učim, pišem seminarske radove i slično', kaže Ana.
>> 'Studentsko prokletstvo' koje ne muči samo studente...
'Čovjek se brzo navikne na ovakav tempo, ali postoji velika doza nervoze kad je toliki pritisak. Nekad imam osjećaj da bi mi trebalo da dan traje barem 30 sati, da sve stignem', kazala je. 'Najgore mi je bilo u vrijeme kolokvija i ispita. Tad sam znala učiti i navečer i na poslu, samo da sve stignem', kaže. Na pitanje o usporedbi sa svojim vršnjacima, koji nemaju djecu, Anin je odgovor kratak i jasan: 'Ne bih se mijenjala. Dijete je najveća sreća u životu, ne mogu se zamisliti bez svoje kćeri', zaključuje.
'Biti student-roditelj prije svega je naporno, naročito kad je dijete malo i puno energije', kaže naša druga sugovornica. 'Problem na koji sam nailazila je nemogućnost da se opravdam za propuste na faksu, ako je dijete bolesno. Ako poslodavac daje mogućnost odlaska na bolovanje, trebao bi i faks, bez obzira studira li netko redovno ili izvanredno, jer nas, studente s djecom, ne bi trebalo diskriminirati ili tjerati da biramo ili faks ili dijete', požalila nam se.
'Dijete, dijete, dijete'
Treća sugovornica na pitanje o svojoj svakodnevici odgovara kratko: 'Dijete, dijete, dijete'. 'Stigne se sve, još više slobodnog vremena posvetim faksu, jer znam da drukčije nemam kad. Tijekom noći, dok sin spava, ja učim, pišem...', kaže. Obzirom da studira u drugom gradu, kad mora ići na predavanje, dijete čuvaju baka ili teta, koje, kako kaže, 'uskaču' kad je potrebno.
'Najteže mi je bilo kad je sin imao 2 mjeseca, a meni ostalo 11 ispita za jesenske rokove. Morala sam čuvati trudnoću, pa nisam mogla izlaziti na rokove u lipnju, tako da sam se za vrijeme rokova cijeli tjedan svakodnevno vozila na relaciji Split-Zadar. Budila bih se u 5 ujutro i odlazila na faks, a vraćala bih se tek oko 11 sati navečer', objašnjava.
Nijedna se od naših sugovornica, iako svjesne da imaju duplo više obaveza nego njihove kolege koji nemaju djecu, ne bi mijenjale s njima. Sve tri za fakultetske obveze imaju vremena tek navečer i sve tri nailaze na brojne prepreke, nerazumijevanje i slično. Ali, iako je teško, kažu, sve se stigne. A osmijeh djeteta, nakon napornog dana sve brige jednostavno - obriše.
Imate sličnu priču? Pošaljite nam ju na moj.report@novatv.hr
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook