Josipovac Punitovački je slovačko selo u srcu Slavonije. Imaju pravo na dvojezičnost, no nisu je uveli. 'Mislim da su se Josipovčani dobro uklopili u ovaj slavonski kraj. Nama to ništa ne znači', kazao je Zdenko Komar, predsjednik Matice slovačke Josipovac.
Natpisi i ploče su na hrvatskom jeziku, a međusobna komunikacija je na materinjem, slovačkom. Iako i maju pravo na nastavu na slovačkom, njihova djeca pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. 'Da smo imali nastavu na slovačkom jeziku, pitanje je čisto praktično, gdje bi naši đaci išli u srednju školu ili na fakultet', kazao je Pavel Kvasnovski.
>> 'Izmjenama Statuta grada u Vukovar se na mala vrata želi uvesti ćirilicu'
Nisu josipovački Slovaci jedini koji ne koriste pravo na dvojezičnost. Od ukupno 120 jedinica lokalne samouprave koje imaju pravo na dvojezičnost, polovica ih ne koristi. Tako, primjerice, Česi od ukupno 9 mjesta dvojezičnost primjenjuju u dva, Srbi od 21 mjesta u 7, a Mađari od 38 dvojezičnost koriste samo u 8 mjesta. Talijani dvojezičnost primjenjuju u 45 od 47 mjesta. Jedno od 120 hrvatskih mjesta kojima Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina daje pravo na dvojezičnost je i Vukovar.
'Smisao Ustavog zakona je u tome da većinski narod uvažava i tolerira pripadnike manjinskog naroda', kazao je Srđan Milaković iz SDSS-a Vukovar.
No, ima i drugačijih tumačenja zakona. Uvažavanje i tolerancija trebali bi biti obostrani. Članak osmi Ustavnoga zakona kaže: 'Odredbe ovoga Ustavnog zakona moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti, dijaloga među njima'.
Dvojezičnost bi trebala spajati a ne razdvajati manjinski od većinskog naroda.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook