Kao što naziv kaže, karakteristike poremećaja su opsesivne misli i kompulzivne radnje, što dovodi do anksioznosti.
'Sjećam se, prve su radnje bile sa svjetlom, a ni sam ne znam zašto. Više puta upalim svjetlo, ugasim, upalim, ugasim. U početku je to bilo zabavno, kao, drugačiji sam od drugih dok nije otišlo predaleko, dok se nije počelo pojavljivati previše radnji', rekao je dečko kojeg smo nazvali Hrvoje.
Prve prisilne radnje počele su u srednjoj školi i od početka ih skriva od svijeta. 'Ne bih s nikim to tek tako podijelio, toga se stidim. Dosta je teško objasniti kako izgleda moj svijet. Teško je živjeti s tim', rekao je.
Djevojka koju smo nazvali Iva, bori se sa zastrašujućim opsesivnim mislima koje su se pojavile još u djetinjstvu.'U zgradi su nam popravljali dizalo i ja sam vidjela čovjeka pred oknom dizala, a meni je prošlo kroz glavu, što ako ga sad gurnem unutra', rekla je.
U najvećem broju slučajeva, OKP se pojavljuje između 17. i 20. godine. Njegov problem je dijagnoza. Studije pokazuju kako osobe s OKP-om u prosjeku promijene 3 do 4 liječnika i potroše 9 godina u potrazi za dijagnozom. Djevojci koju smo nazvali Jelena, trebalo je 6 godina.
'Prve kompulzivne radnje su bile provjeravanje vrata, je li štednjak zatvoren, a onda su se javile opsesije da ću nekome nauditi. Plakala sam bez prestanka, shvatila sam da ne mogu sama trpjeti te čudne misli', rekla je Jelena.
>> Poremećaji spavanja udvostručuju rizik raka prostate
Medicinski rečeno, neravnoteža serotonina i dopamina, neurotransmitera u mozgu. 'Informatički rečeno, softverska greška, softver unutar našeg hardvera koji je mozak, se malo pokvario', rekao je psihijatar Živko Mišević, iz čakovečke bolnice.
U liječenju OKP-a najčešće se koristi kombinacija lijekova i psihoterapije koja pomaže u učenju mijenjanja misli. Poremećaj je kroničan, a liječenje time – dugotrajno.'Ide se na individualan pristup i u nekih 10 seansi pacijent dobiva domaće zadaće, pronalaze se osobe koje će biti podrška. Nakon tih seansi napravi se evaluacija, i dalje se ide korak po korak', rekla je psihologica Andreja Bogdan.
Nazivaju ih i opsjednutima. Okolina ih doživljava kao teške i naporne osobe. Iz dana u dan bore se s mislima i radnjama za koje i sami znaju da su pogrešne i besmislene. No dio su njihova života, koji skrivaju od drugih.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook