Ministre, jedna od posljednih odluka ove godine je 200 milijuna eura novih zaduženja. Je li to ekstra zaduženje ili ono što se od početka godine planiralo?
Građani ne trebaju biti zabrinuti to je sve u sklopu proračuna znači redovito zaduženje.
Vlada dvije godine poslije: Linić dobitnik, Ostojić gubitnik
Mi se desetljećima zadužujemo. Kad ćemo podvući crtu da prestanemo uzimati kredite, da kamate još vraćamo. Mi još nismo došli do glavnice?
Trošimo više nego što naplatimo poreza. Pa vrlo jednostavno, dok ne budemo imali gospodarskog rasta i dok ne bude najmanje milijun i šesto tisuća ljudi zaposleno.
Vaš šef, premijer Milanović, vi kažete sve od privatizacije trošit će se da vratimo stare kredite. Zašto da vam vjerujemo, u prošlosti baš nije bilo tako?
Prihodi od privatizacije ulaze u račun financiranja i služe za otplatu kredita.
I nema šanse da se to negdje 'sprčka' na potrošnju, kupovanje glasova?
Pa bez rasprave u Saboru, bez promjene proračuna, to nije moguće.
Od Nove godine, bankama, telekomima, komunalnim tvrtkama nudi se mogućnost da jednokratno otpišu ili umanje rate gradanima koji su prezaduženi. Imate li uopće informacije da li to banke, komunalne tvrtke ili telekome uopće zanima?
Pa banke su u tome najviše uznaprdovale i one imaju kompletne liste, rade analizu svojih dužnika i vjerujem da će one biti najbrže u tome.
Da li potoji nekakva mogućnost, mehanizam nadzora da to ne bi baš banke opraštale onima koji imaju po nekoliko nekretnina?
Građani jedno moraju shvatiti, neće se nikako opraštati bogatima, niti onima koji su pogrešno ulagali, samo onima kojima nekretnina znači život.
Najavljujete opet novi reprogram, neki kažu oprost, do kad?
Mi smo se okrenuli u rješavanju tih problema u privatnom sektoru, jer to rade i druge države u Europi.
Neki radnici rade, plaćaju poreze, da li mislite da su oni bedaci što su to radili godinama, a s druge strane država mora nekome pomagati, spašavati ih, otpisivati, reprogramirati?
Na neki način šaljemo poruku onima koji redovito plaćaju, da na žalost, ne brinemo o njima, ne dajemo dodatne poticaje. Na žalost, to je sudbina, ali nismo mi jedini koji to rade, mnogi to čine jer je bitno svako radno mjesto. Nikome nećemo ostaviti imovinu, samo onu koja mu znači život i ako stanuje u njoj. Mi negdje sad očekujemo oduzimanje preko 15.000 automobila, par tisuća brodica i jahti, sve smo to pripremili za iduću godinu na ime neplaćenih obveza.
Je li to čišcenje gotovo?
Čišcenje toga traje dobrih četiri-pet godina. Proračun za slijedeću godinu nije praktički ni došao, a već morate raditi njegovu rekonstrukciju.
Od koga više možete uzeti kad su vaši ministri još jesenas gotovo plakali da nemaju više gdje uzimati?
Pa evidentno je da ćemo morati još neke projekte smanjiti, evidentno je da ćemo morati još više štedjeti, da ćemo možda ići na smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru ali da kad govorimo o plaćama i mirovinama nemamo mogućnosti daljnjeg smanjivanja.
Koji broj otprilike očekujete u ovom trenutku od sljedeće godine i imaju uvjete za mirovinu da bi mogli otići s proračuna i da bi se mogla neka ušteda učiniti?
To su vrlo teški procesi a koji moraju od 1. siječnja iduće godine krenuti. Materijali su dovršeni, manje-više pripremljeni.
A reforma zdravstva od 1. siječnja?
Dobrim dijelom smo spremni za to i počeli smo sa spajanjem određenih bolnica.
Vi ste zapravo prokockali 2013.
Sam premijer Mialnović je vrlo jasno rekao da nije zadovoljan sa brzinom i da smo mogli i nešto više učinici. Ostaje sad ono osnovno. Ja kao osoba koja sam puno toga mijenjao u Ministarstvu se opet pitam zašto nije više potpore u hrvatskoj javnosti.
Vi niste izabrani da vam se plješče i svjesni ste da kad se ide u reforme da ćete zadirati u interesne skupine, ali ste izabrani.
To imamo sada. Poruku da su građani nezadovoljni i da smo trebali biti brži i efikasniji. U 2014. nadoknadit ćemo ono što smo izgubili u 2013.
Jedna godina je puno u životu?
Jest, ali ako ubrzate procese možete barem pola godine nadoknaditi.
Pola desetljeća smo u recesiji, mislite da su ljudi spremni na još neku godinu odricanja?
Nažalsot, ne još tako brzo. Još desetak godina, ja znam često biti malo neodmjeren prema poduzetnicima. Trebao bi biti i žešći.
Poslodavci nisu baš popularni u Hrvatskoj, vi lupate po njima, ali onako marketinški?
I nisam baš diplomat, grub sam.
Da li je to politički pametno - zemlja u recesiji, zemlja treba investcije, ti ljudi jedini mogu ovoj zemlji omogućiti investicije?
Zato im Vlada pomaže, valjda nešto možemo i očekviati od njih. Znači, nije da mi mirno spavamo, mi mirno ne spavamo. Jednostavno smo svakodnevno u problemima, svako radno mjesto je ono što je cilj ove Vlade.
To meni sve izgleda kao maketa, ja to još nigdje ne vidim.
Ja barem nisam virtuoz i budimo iskreni, predstečajne nagodbe, oprosti, sve su to jasne brojke, imena, prezimena.
Žalite li zbog vaše retorike, prijekih riječi, da li mislite da ste negdje pretjerali u ovoj godini?
Pa ne, ne žalim. Svoje ponašanje ne milsim mijenjati. Za mene je očito problem da sam i dinamičan i energičan i da kažem sve ono što mislim, prema tome, ja se neču mijenjati.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook