"Dijete je sjedilo u vrtiću, oko njega su bile tete, vrištao je i tresao se od bolova, a na malom komadiću kože debelom milimetar ili dva visio mu je vrh prstića. Uzela sam ga k sebi i počela sam se tresti. Od bolova si je pokušavao otrgnuti prstić koji mu je prerezan", s užasom i tugom u glasu prisjetila se traumatičnog događaja Mateja Furić koju su iz Dječjeg vrtića Didi Cro Kid u Svetoj Nedelji 5. ožujka nazvali da dođe po svog sina.
"Jedna mama došla je po svoje dijete i ulazeći u prostorije vrtića, vratima je prerezala prst mom sinu od dvije i pol godine koji je u tom trenutku bio bez nadzora. Prst mu nije bio saniran jer nije bilo zdravstvenog voditelja u vrtiću, hitna nije pozvana, već sam pozvana ja da ga vozim na 'šivanje jer si je pričepio prstić'", ispričala nam je Furić i objasnila da je prstić prerezan u korijenu noktića.
"Jedna od teta na moje pitanje zašto nije pozvana hitna odgovara 'nije strašno kao što se čini'. Rekla sam da ga ne mogu ja voziti u bolnicu jer će on sebi to otrgnuti, a čak i tako malo kože puno znači za spašavanje prsta", ispričala je Mateja.
Tek nakon inzistiranja roditelja, tvrdi, pozvana je hitna pomoć, a zbog težine ozljede i lošeg tretiranja ozljede, dijete je prevezeno u dječju bolnicu u Zagreb. Maleni je operiran te su mu doktori uspjeli spasiti prstić. No, doživio je traumu pa su ga roditelji ispisali iz vrtića.
Problema je bilo i ranije
U narednim danima roditelji su dobili tek nekoliko poruka iz vrtića u kojima piše da suosjećaju s njima. No, kaže, majka, nitko se nije ispričao ni pitao kako je dijete.
"Mjesec dana prije toga dijete mi je reklo da ga teta tuče po glavi. Uzela sam to s rezervom, misleći da je možda krivo interpretirao. Ali onda je počeo ružno sanjati i vrištati po noći, grliti me i vikati 'mamice, čuvaj me, ne daj me, ja sam dobar, nisam zločest'. Vidjela sam tada da to nije izmislio. Dogovorila sam sastanak sa stručnom službom vrtića, ali do toga nije došlo jer se dan ranije dogodilo ovo što se dogodilo“, kaže majka i dodaje da njezin sin više nije isto dijete.
Prije događaja u vrtiću bio je samostalan, nije nosio pelene i sam je spavao u krevetiću. Nakon užasa s odrezanim prstićem stvari su postajale sve gore. Maleni ju je počeo slijediti na zahod i sjediti pored tuša jer je bio prestrašen. Dugo je vrištao i plakao kad bi ulazio u automobil bojeći se da ide u vrtić. Od tada mališan ide kod psihologa, a za njegov oporavak od traume bori se cijela obitelj.
"On već tri mjeseca ne spava. Ponovno je počeo piškiti u krevet, vrišti po noći, misli da će ga netko tući, stalno govori da ga nešto boli, a psihologinja je objasnila da je to posljedica traumatskog događaja", ispričala je Mateja Furić.
Osim toga, i dalje postoji opasnost od postoperativnih komplikacija. Za ovu obitelj ta priča još ni izdaleka nije gotova.
Borba s institucijama
Majka se nakon užasa koji su doživjeli obratila inspekcijskim službama i kaže da nitko nije želio reagirati. Na popisu ustanova su Pravobranitelj za djecu, Prosvjetna inspekcija, Državni inspektorat, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Sanitarna inspekcija, Grad Sveta Nedelja.
"Svi su rekli da nisu nadležni. Kad je pravobranitelj za djecu tražio očitovanje prosvjetne inspekcije i kada su izašli na uvid, rekli su da nije bilo propusta jer nam je pozvana hitna i jer smo dobili policu za naplatu od osiguranja", kaže i dodaje da je upozorila na niz propusta u radu Dječjeg vrtića Didi Cro Kid - od neispravnih ulaznih vrata do loše higijene, odgajatelja koji fizički kažnjavaju djecu i nedovoljno osoblja.
"Vrtić je užasno neprilagođen. Na dvorišnim vratima pored glavne svetonedeljske ceste koja je jako prometna nije radila brava, kvaka mi je ostala u rukama, ključa nije bilo, a zasun je bio strgan. To je bilo prije 10 mjeseci. Kad smo tri dana nakon nesreće u vrtiću došli po djetetove stvari, brava, kvaka i zasun su bili popravljeni. I sada meni inspekcije kažu da nema propusta", ljutito priča majka dječaka koja je sada zabrinuta i za drugu djecu koja idu u taj vrtić.
"Moje dijete tamo više neće ići, ja se za to ne moram boriti, ali ja zaista mislim da djeca tamo nisu sigurna. Toliko malene djece je još tamo. Suludo je da imamo inspekcije koje ne odgovaraju na upite i izdaju rješenja bez da su išta provjerili. Poslala sam im dokaze da je hitna pozvana tek kad smo mi inzistirali. Ja njima moram slati dokaze? Oni su provjerili samo taj događaj, nisu provjerili kako inače vrtić radi. Jedna teta brine za 20-ak djece i s njima izlazi van po stepenicama koje nemaju ni rukohvat", ispričala je Mateja Furić i dodaje da nitko zbog svega nije odgovarao, ni za traumu zbog fizičkog kažnjavanja, kao ni odrezanog prsta dvogodišnjaka.
"Ja ne mogu vjerovati da dijete od dvije i pol godine u ovoj državi nema nikakva prava. Pričamo o natalitetu i gradovima prijateljima djece, a kad se nešto ovako dogodi dijete ostaje bez ikoga, prepušteno samo sebi i roditeljima koji odlučuju mogu li dalje ili će odustati. Ali ja ne mogu odustati jer bi to značilo da odustajem od svog djeteta. Nezgode se događaju, ali ovakve nesreće se ne bi smjele događati. Da mi nismo reagirali, on bi ostao bez dijela prsta s dvije godine. Ja i dalje ne mogu vjerovati da kad sve te mailove napišem i dalje dobijem rješenje da je sve po pravilima. Imaju li svi ti ljudi savjest?", pita se ova majka.
"Zanima me samo kako je moguće da vrtić koji je već imao ozbiljnih ozljeda djece, a sjetimo se djeteta koje je popilo kiselinu, i za vrtić za koji se u gradu priča da nema ni osnovne uvjete, radi neometano i službe ne vide propuste u radu. Pitam se samo tko štiti takvu instituciju", upozorila je Mateja Furić.
Vrtić: "Sve je učinjeno po protokolima"
Iz prozvanog vrtića tvrde da su sve napravili po pravilima, a sigurnost djece im je uvijek na prvom mjestu.
"Dogodio se nesretan slučaj. Mi na to nismo mogli utjecati. Majka drugog djeteta nije dobro provjerila oko sebe i pričepila je djetetu prstić. Mi smo taj čas nazvali hitnu pomoć i dijete je zbrinuto prema svim protokolima. Do sada je kod nas bilo više inspekcija, od sanitarne, prosvjetne do zaštite na radu i nisu ustanovili nikakve propuste, nisu ustanovili odgovornost vrtića", objasnila je ravnateljica vrtića Ida Jakolić i opovrgnula navode majke da hitna nije odmah pozvana.
Kako je objasnila, odgajateljice su to učinile i prije nego što je majka došla, odmah nakon saniranja ozljede, a hitnoj je trebalo 20-ak minuta da stigne do vrtića.
"Majka je bila u šoku, zajedno s odgajateljicama čekala je hitnu pomoć i bila je prisutna cijelo vrijeme dok su odgajateljice bile na liniji s hitnom i navodile ih kako da dođu do vrtića. Dijete je dobilo sirup protiv bolova na preporuku hitne pomoći", kaže Jakolić.
U vrijeme događaja radno vrijeme zdravstvene voditeljice već je bilo gotovo te je ona bila na edukaciji u HZJZ-u i zato nije bila u vrtiću.
"Naravno da nam je žao što se to dogodilo. Nemamo povratnu informaciju o djetetu jer roditelji uz taj cijeli slučaj nisu u dobroj volji", zaključila je.
U vrtićima nema mjesta
Istovremeno s birokratskom bitkom oko odgovornosti vrtića Furić vodi i bitku za oporavak djeteta od šoka. No, pojavio se i novi problem. U njihovu gradu, naime, nema mjesta u drugim dječjim vrtićima. Naravno, u obzir ne dolazi vratiti ga u isti vrtić.
"S djetetom sam bila kod nekoliko psihologa. Rekli su da se dijete mora vratiti u vrtić, nipošto u isti, već u onaj u koji mu ide brat jer će mu adaptacija biti izrazito teška. Gradski vrtić mu je poznat jer tamo dolazi po brata pa poznaje i tete i prostor i lakše bi se prilagodio", objašnjava Mateja, ali iz vrtića su uporno dobivali odbijenice, unatoč specifičnim i teškim okolnostima u kojima su se zatekli.
"I gradonačelnik Dario Zurovec nam je probao pomoći i uputio me što zakonski mogu napraviti. I on i Upravno vijeće su za to da se naše dijete zbrine u vrtić zbog svih okolnosti, a imamo i svu potrebnu dokumentaciju za upis. Stručna služba se opirala upisu i dijete je bilo nezbrinuto tri mjeseca, ali zahvaljujući Gradu i Upravnom vijeću, dijete će se ipak upisati", kaže majka.
Na upit DNEVNIK.hr-a o upisu dječaka, iz vrtića su nam kratko potvrdili da će dijete ipak dobiti mjesto u vrtiću.
Situaciju je dodatno kompliciralo i to što dijete nije imao tko čuvati. Bake i djedovi već su u ova tri mjeseca od incidenta u vrtiću potrošili godišnje odmore, a slobodnih dana više nemaju ni roditelji.
"Suprug je potrošio godišnji pa dijete s njim ide na posao i s njim se vozi u kombiju te tamo spava i jede jer ga više nema tko čuvati. Naši poslodavci su uključeni i izlaze nam ususret, svi osim institucija koje bi trebale", priča nam majka Mateja Furić koja se još uvijek nada da će netko pomoći njima i dječaku koji mora pobijediti groznu traumu.