Nekretnine za kojima je država iskazala potrebu nalaze se u 46 gradova i općina na području cijele Hrvatske: od Cavtata, Splita, Zadra, Knina, Pule pa do Velike Gorice, Dugog Sela, Križevaca...
Od 125 stanova, 19 se nalazi na potpomognutim područjima. Najviše ih se traži na širem splitskom području: Split, Solin, Trogir, Seget, Podstrana... Kvadrature nekretnina koje država želi kupiti idu od 35 pa do čak 95 četvornih metara.
U pozivu je navedeno kako pravna ili fizička osoba treba, između ostalog, dostaviti osnovne podatke za kontakt kao i opis opreme koju nekretnina ima, kada je izgrađena i po kojoj cijeni žele prodati nekretninu. Potrebno je priložiti i izvadak iz zemljišne knjige ne stariji od 15 dana od dana dostave ponude, a uporabna dozvola je obavezna. Nekretnine koje država kupuje moraju biti useljive, a javni poziv na koji prodavatelji mogu poslati svoje ponude otvoren je do kraja ove godine.
Lani nisu uspjeli kupiti niti jednu nekretninu
Ovo nije prvi takav poziv, u pravilu se raspisuje jedan godišnje, a kako doznajemo u Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN), kao i većini običnih građana, niti državi nije lako kupiti nekretnine. Primjerice, prošle godine APN, koji zapravo provodi postupak prikupljanja ponuda za Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (MPGI), nisu uspjeli kupiti niti jednu nekretninu. Razlog su, naravno, visoke cijene i veliki raskorak između cijena ponuditelja i onog što država može platiti.
Nekretnine koje MPGI kupuje namijenjene su stambenom zbrinjavanju ciljanih skupina, a ovdje je uglavnom riječ o bivšim nositeljima stanarskog prava, no stanovi se mogu dodijeliti i drugim kategorijama, ovisno o potrebama temeljem izdanih rješenja.
Međutim, država do nekretnina na ovaj način teško dolazi. U APN-u kažu kako je od 2006. do 2015. godine kupljeno 2080 stanova, a posljednjih godina kupovina ide na kapaljku ili nikako.
"Posljednjih nekoliko godina APN ne može ostvariti kupnju jer su tržišne cijene previsoke. Ovo je novac iz državnog proračuna, dakle poreznih obveznika, i ne možemo plaćati kvadrat stana četiri ili šest tisuća eura. Nekretnine procjenjuju sudski vještaci, a temelj su prosječne cijene u jedinici lokalne samouprave prema podacima Porezne uprave, odnosno cijenama koje su realizirane prema kupoprodajnim ugovorima. A te cijene su značajno niže od onih koje su u oglasnicima. Kao što fizičke osobe teško mogu kupiti stan, tako ne može ni država", kažu nam u APN-u.
Radi se o istim prosječnim cijenama po jedinicama lokalne samouprave koje APN koristi za izračun potpora za stjecanje prve stambene nekretnine, a koje prilično odudaraju od tržišnih cijena, osobito u velikim gradovima.
Iscrpljeno tržište
U područjima od posebne državne skrbi, primjerice, Benkovcu ili Kninu gdje bi država mogla kupiti stan za 1000 ili 1500 eura, tržište je već iscrpljeno i nema se više što kupiti osim nekretnina koje su više ili manje devastirane.
Osim što su problem cijene, problem je i ponuda, odnosno kvaliteta nekretnina. Primjerice, prošle godine na javni poziv APN-a stigle su ponude tek za četiri novogradnje, koje su državi u konačnici bile preskupe i dva stana koja nisu bila useljiva.
Bivšim nositeljima stanarskog prava omogućena je i isplata u novcu temeljem etalonske cijene, no to je ipak puno manja vrijednost nego u nekretnini.
Tekst javnog poziva koji je objavio APN možete pogledati OVDJE