'Moja baza je u pustinji između Sabe i alžirske granice. To je negdje oko 1000 kilometara od Tripolija. Pratili smo ove lokalce, kako oni reagiraju onda se mi prema tome prilagođavali', ispričao je Zoran. Dodao je da je dio vojske dezertirao i onda njima upao u prostorije s naoružanjem te ima naredio da daju ključeve od auta i kredite za mobitele.
'Odlučili smo da ćemo čekati čarter koji u utorak trebao biti za Tripoli. U utorak dođemo tamo, kaže nam da aviona nema. Prebacivali smo na humor da bi prikrili strah, nismo htjeli da se vidi da smo zabrinuti', dodao je.
>> Hrvati ubrzano pokušavaju napustiti Libiju
>> Iz kaosa Libije stiglo 85 radnika Geofizike
'Nije bilo velikih neugodnosti, do zadnjeg. To je Gerijat, grad 250 km od Tripolija. To je bila zadnja kontrolna točka koju je vojska držala. Tamo su nam oduzeli ne mobitele, nego baterije iz mobitela. Bila nam je panika, ali na sreću imali smo dvije baterije jer da ih nismo imali dvije baterije ne znam kako bi se probili do Tripolija jer ne znamo kuda ići', kaže Zoran.
Ispričao je kako je tada nazvao svojeg šefa koji mu je rekao koju rutu da izabere kako bi izbjegli gradove u kojima su neredi. Tako su stigli u Tripoli. 'Ja sam u pola devet trebao poletjeti, a u pola devet je krenuo tek check in. Zamislite sada jednu stvar. Avion Tripoli-London. Tisuće ljudi želi se evakuirati, a nas je samo 14 putnika bilo unutra', prisjetio se Zoran užasa Libije.
Kaže kako će se sada prvo malo kod kuće odmoriti, a onda napraviti onako kako kompanija odluči. 'Treba se vratiti. Moram raditi', kaže.