Bernard iz Karlovca ima 19 godina, a studira u Rijeci. Dakle, kada je rat u Hrvatskoj počeo, još nije bio ni rođen. Poslao nam je svoju kratku priču koju prenosimo u cijelosti.
>> Oduševljenje na trgovima: Heroji, a ne zločinci!
Prvo ću napomenuti da imam samo 19 godina i da se nisam ni rodio kada je rat počeo, ali to ne umanjuje činjenicu da sam danas presretan i da ovaj dan smatram i svojom pobjedom, kao i pobjedom svih nas. Ne mogu se ne osvrnuti na današnju oslobađajuću presudu našim generalima Markaču i Gotovini, jednostavno previše je toga da ne bih napisao par riječi o ovom vrlo važnom događaju za hrvatsku povijest. Zašto? Jednostavno zbog ljudskih razloga, zbog osjećaja.
Naime, mislim da u Hrvatskoj danas vlada jedan od najsretnijih dana gledajući unatrag više godina. Ne sjećam se kada sam posljednji puta na ulicama grada vidio toliko nasmijanih lica, kada sam osjetio toliko sreće. Tjednima se iščekivao ovaj dan, a ishod je na noge digao milijune Hrvata. Ne sjećam se kada je posljednji puta Hrvatska disala kao jedan, kada je ovoliko ljudi na ulicama, u vlastitim domovima ili na poslu slavilo isti događaj, kada je zavladala ovolika erupcija oduševljenja kao što je zavladala danas nakon što se na našim malim ekranima čulo da su generali slobodni. Ne mogu opisati osjećaj kada šećem ulicom i začujem pjesmu Moja domovina, Lijepa li si i ostale domoljubne pjesme.
Slavi se. Slavi se u svakom i najmanjem kutku Lijepe naše, danas su neki ljudi barem na trenutak zaboravili svakodnevne probleme i stavili osmijeh na lice. Stavili smo osmjehe na lice jer je ovo naša pobjeda, ova presuda nije oslobodila samo naše generale, ona je oslobodila sve naše branitelje i sve nas.
Mislim da nam je svima pao kamen sa srca kada smo saznali da će se naši heroji vratiti kući, gdje im je i mjesto. Htio bih se zahvaliti našim generalima, našim hrvatskim braniteljima i svim ljudima koji su živote položili na branik naše Domovine i koji su stvorili slobodnu Hrvatsku u kojoj danas živimo. HVALA VAM, slobodni smo ljudi! Nikada vam to nećemo zaboraviti', stoji u pismu 19-godišnjeg Bernarda iz Rijeke.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook