Poduzetnici i članovi udruge Glas poduzetnika podijelili su svoja gorka iskustva s inspektorima. Iz Glasa poduzetnika kažu da mogu prikupiti tisuće takvih priča, a prikupljat će ih i objavljivati sve dok ne vide promjenu u odnosu prema poduzetnicima.
''Nadamo se da će ove iskrene, životne priče malih poduzetnika pomoći da cijela javnost shvati kakav teror inspektora poduzetnici preživljavaju'', rekao je Hrvoje Bujas, predsjednik Udruge Glas Poduzetnika. Prenosimo neke od njih, koje su posebno nevjerojatne.
Ribolovci u mutnom
''Imao sam firmu koja se 25 godina bavila veleprodajom, maloprodajom i proizvodnjom ribolovne i ronilačke opreme. Opskrbljivali smo više od 70 dućana širom Hrvatske. Ove godine smo odlučili sve zatvoriti. Ta odluka je donesena dosta teško i uz puno promišljanja, da li nastaviti raditi u uvjetima pravne nesigurnosti gdje ti inspektor kroji sudbinu, ne po zakonu nego kako se njemu svidi.
Evo primjera: pita mene inspektor kako deklariramo ronilačka odijela. Kažem: 'Pa kako ih je špediter tarifirao, kao sportsku opremu'. Kaže on meni: 'To ronilačko odijelo se može okarakterizirati i kao zaštitna oprema, a kao takvu morali ste ishoditi ateste materijala', koje je obavio zavod za mjeriteljstvo i gubljenje vremena. (zamisli - robu koja ima sve europske certifikate treba dodatno certificirati).
Onda mi kaže, iako nije uspio ništa pronaći, zašto na svakoj udici nema deklaracije ako se prodaju na komade. Kažem da je deklaracija na kutiji jer ne stane na svaku udicu. Napiše zapisnik i prekršajnu prijavu koja na sudu padne, ali mi odnese živaca i dva radna dana.
Drugi biser mi dođe u skladište i nađe da nismo imali minimalno tehničke uvjete jer su bili u izradi. Tip nam kaže da nismo smjeli raditi bez toga i da nam pečati firmu, oduzima svu dobit od početka godine i oduzima svu robu zatečenu u skladištu. Prošlo je oko 20 dana dok stvar nije došla na sud. Zamislite kako je 20 dana živjeti u strahu da će sve za što si radio 20 godina biti oduzeto zbog jednog papira koji je u izradi? Kad smo došli na sud sutkinja nije mogla vjerovati zbog čega nam je zapečatio firmu. Rekla mu je doslovno je li normalan, i odbacila prijavu.
Eto to su vam naši inspektori. Kažnjavaju mimo zakona i propisa jer svaki od tih šerifa zakon može tumačiti kako ga volja. Ne treba ni reći da nam nitko nije nadoknadio izgubljenu dobit , a da ne govorim živce. Nadam se da će ovom konačno doći kraj i da će se naša udruga izboriti da se prestanemo osjećati kao kriminalci i građani drugog reda'', ispričao je jedan poduzetnik.
A gdje je firma?
''Meni su jednom došli da je netko prijavio da je na zgradi tabla, a da tu zapravo nema firme. Samo sam ih pitala: 'A koja vam to nepostojeća firma uplaćuje ovoliko para u proračun svaki mjesec?' I onda da neka pokažem rješenje o registraciji, a sudski registar je na internetu. Bit će joj onda falija registar stvarnih vlasnika, pa je mislila da lažem, da sam nestvarna...
Ajde pokažem ja i to, pa još 101 papirušinu, ugovor o radu, pa prijavu na MIO, pa prijavu na zdravstveni i tako to. Sačinile su zapisnik da nema nepravilnosti i išle ča... Ne znam zašto su otišle skoro pa plačući, mito ipak nisu pitale, a da i jesu od mene bi dobile samo prijavu šefu. Čak im nisam sakrila ni tariguz.
Nije prošlo neko vrijeme, eto ti druge s istog tog državnog – hoće gledati Windowse, ono, jesu li pravi. Ajde sve je pregledala, pa došla do televizora. Hoće i njega pregledati. Dobro, možete, ali to je televizor, kažem ja... Ode i ta plačući... I nije pitala mito. Zanimljivo, vidjela sam ih još puno puta, kad je dvije godine trajalo kršenje ljudskih prava i samoblokade poslovnog računa za vlastitu plaću, ali o tome ću morati pisati drugi put jer ako sad počnem, ja ću počet' plakat...'', ispričala je poduzetnica.
''Bolje vam je da priznate!''
''Kod mene u lokalu je bio inspektor i za jednim stolom sjedili su gosti i nije bilo cjenika na stolu - gosti su ga stavili na stolicu sa strane jer kad stave šalice, čaše, pljuge, mobitele nije više bilo mjesta. Inspektor piše kaznu, ja se žalim, pa tko je tu lud, gosti su za stolom, cjenik je tu, nemoj me zezati…
Dođemo na sud i sve obrazložimo, kaže mi sutkinja bolje vam je da priznate jer ja vam nikad ne mogu presuditi protiv službene osobe, a ja joj odgovorio; da li Vaš posao da slušate službenu osobu ili da utvrdite činjenice pa donesete odluku?'', kaže jedan poduzetnik.
Radnik, a ne djelatnik!
''Dakle, priča ide u 2008. godinu. Inspektorica rada je došla u firmu i nakon kompletnog višetjednog nadzora gdje nije utvrdila nikakve nepravilnosti, iako je tražila radnike na crno, evidenciju radnih sati, isplate prekovremenih sati, prijave, odjave, platne liste, itd. te nakon što ništa nije pronašla jer radimo 100 % u skladu sa zakonom, ipak se zakačila za jednu stvar. Naime, u ugovoru o radu je pisalo da se ugovor o radu sklapa s "djelatnikom" Perom Perićem (izmišljeno ime).
Dobili smo prekršajni nalog jer nam je u ugovoru o radu pisalo da je ugovor sklopljen s djelatnikom, a ispravno je trebalo biti "s radnikom". Još nam je napomenula da prema zakonu o radu ugovor o radu mora biti napisan na hrvatskom jeziku, a riječ djelatnik nije hrvatska riječ (?!?) već ruska. I da će nas zbog toga dati na sud.
Zamislite, zbog neke nenamjerne pogreške koja je toliko benigna, bezazlena i beznačajna mi smo išli na sud. Trošili svoje vrijeme, resurse i živce. Morali smo ispraviti sve ugovore o radu i riječ djelatnik napisati ispravno, odnosno zamijeniti riječju radnik. To je samo jedan od primjera! Imamo mi toga još'', još je jedno od iskustava s inspektorima.
Firma na štandu
''Pedesetak puta godišnje idem po terenu, prodajem robu sa štanda koji svaki puta ujutro treba postaviti, pa staviti pod šator stolove i klupe i robu, i sve se natrag pospremi na kraju dana. Jednom sam prilikom došao u jedno manje selo, i taman kad sam postavio konstrukciju šatora, pojavio se inspektor i pitao me za firmu.
Firmu još nisam bio istaknuo jer sam doslovno završio s postavljanjem konstrukcije šatora, na koju potom vješam firmu - drugim riječima, još nije bila istaknuta jer nije imala kamo biti istaknuta. U pola 8 ujutro, u selu u kojem, s obzirom na mali broj stanovnika, prodaja ne počinje do 9 - 9:30. Kazna 4.000 kuna.
To je bilo prije desetak godina, nisam bio kažnjavan u međuvremenu, jer doista dajem sve od sebe da sve bude po propisima, no zbog straha da se ne ponovi opet ovako nešto, smatram da ću živjeti deset godina kraće'', ispričao je još jedan poduzetnik.
Priče iz kavane
''Kažnjeni smo jer lokal za 16 cm2 prelazi kvadraturu za dozvoljeno pušenje. Kažnjeni s 50.000 kuna za 'manjak' koji nije postojao jer je inspektor za sve boce Chivasa koje su 0,7 kao mjerilo uzimao litru i naravno da je po tom od svake prodane litre bilo 0,3l 'ukradeno'.
Također, kazna inspektorice, a pala je žalba i na sudu zato jer na cjeniku nije bilo stavke Jamnica okusi, nego je sve bilo pod Jamnica s obzirom da je cijena identična mineralne od 0,25 i s okusom. Radi se o caffe baru u Zagrebu'', još je jedno od iskustava.