'Bili smo u obućari Borovo i onda smo se toga dana predali JNA', rekao je Ivan Kell, vukovarski branitelj. Ivan je završio u logoru. Nataša u progonstvu. Obitelj je na okupu tek za nekoliko mjeseci. Život u progonstvu donio im je puno dječjeg smijeha.
'Vratili smo se s petero djece. Četvero je rođeno u Rijeci, dvoje blizanaca. I onda ovdje su rođeni Franjo i još dvoje blizanaca u Vukovaru', kazao je Ivan. Šest naprama četiri vode Vukovarci u odnosu na Riječane. Obitelj Kell danas ima desetero djece, od toga četiri para blizanaca - svi dvojajčani.
'Non stop je neka strka po kući. Trči za ovim, trči za onim. Razboli se jedno i onda ide, svaki put netko za njim se razboli', priča Nataša. Okupit ih u isto vrijeme na istom mjestu nemoguća je misija. Pokušavali smo i pokušavali. Uvijek netko nedostaje.
'Gdje ima djece ima i veselja. I zaplačeš i nasmiješ se s njima. Svega bude s djecom', rekao je Ivan. Život u Vukovaru ipak nije lagan. Ivanova vojna mirovina pokriva hranu i režije. 'Težak je život. Nije baš lagano', rekao je Ivan. Tri kćeri završile su srednju školu. Ni jedna nema posao.
Nije jednostavno ni najmlađima. Igra u ruševinama, skrivena opasnost. 'Ja sam našao upaljač od bombe', rekao je Franjo. Predmeti zaostali iz rata ovu djecu podučavaju o ne tako davnoj vukovarskoj povijesti. 'Taj dan je moj tata bio u vojsci. Ne znam kad je bio u logoru', rekao je sin Ivan.
Iako svojoj djeci rijetko priča o ratu, Ivan bi ako zatreba svoju domovinu ponovo branio puškom. Hrabro je bilo 91. braniti Vukovar. Hrabro je danas odgajati desetero djece u Vukovaru.