"Postoji li čovjek koji u dubini svoga bića ne bi želio mir? Tu čežnju osjećamo osobito u ovom vremenu, snažno obilježenu ratnim stradanjima i žrtvama u Ukrajini, progonstvima ukrajinskoga naroda s dalekosežnim posljedicama kako za napadnute tako i za napadače, ali i za cijelu Europu i za svijet. Patnje se šire zbog stvaranja, unošenja i podržavanja nemira", naglasio je nadbiskup Bozanić.
Naveo je da, kada se čuje riječ "mir", mnogi najprije pomisle baš na njegovu suprotnost - na nemir i rat.
Sebičnost je izvor svakovrsnoga nemira
"Prije nego što podrazumijeva miran i bratski odnos s drugima, taj mir je dar koji preobražava osobu i to tako da u njezinim odnosima ponajprije s Bogom, a zatim i s drugim ljudima, ne prevladava sebičnost. Jer, sebičnost je odbijanje Boga i bližnjih. Sebičnost je izvor svakovrsnoga nemira", poručio je.
Tako i danas "u zaglušujućoj buci rata" svi, naglasio je, govore da se zalažu za mir i da ga žele uspostaviti - jedni misle da se mogu osloniti ma silinu oružja, drugi na neku povijesnu ulogu koju si pridaju, treći na međunarodna prava, četvrti na gospodarsku ravnotežu…
Ako se pitamo gdje započinju ratovi, dodao je, redovito ćemo izvore i početke pokušati naći u drugima, u pojavama koje nemaju lica, u silnicama koje kao da se ne tiču osoba.
Određeni mirovni dogovori ponekad samo okvir za nove sukobe
"Stoga se lako nađemo u vrtlogu bespomoćnosti u kojem ni na društvenoj razini nije moguće uspostaviti pravednost koja je preduvjet za istinski mir. Tako su i određeni mirovni dogovori na političkoj razini ponekad samo okvir za nove sukobe", istaknuo je zagrebački nadbiskup.
"Ali mir, on se uvijek tiče ljudskoga srca i dostojanstva čovjeka koje je ljudima darovano, a nisu ga sami postigli", kazao i naglasio da istinski mir pripada svima koji se odvaže ući u dubinu bića i pronaći Božju sliku na koju smo stvoreni, a "koja je tako često unakažena ljudskom zloćom i mržnjom".
Tijekom proteklih dviju godina, naveo je Bozanić, u nastojanju suzbijanja širenja zarazne bolesti osjetili smo nedostatak dragih nam obrednih gesta i znakova kojima inače izvanjski izražavamo unutarnje raspoloženje i blizinu u vjeri, izrazivši uvjerenje da će vraćanje tih obrednih gesta pobuditi veću pozornost i dati veću vrijednost govoru vjere.