'I jedna čašica je previše kada zbog nje izgubite godine u ovisnosti', započinje svoju priču 26-godišnji Duško Mendrea, najmlađi član Kluba liječenih alkoholičara Grada Preloga, koji se može pohvaliti da već godinu dana nije okusio ni kap alkohola. Duško je čak pet godina živio u paklu ovisnosti o alkoholu, drogi i tabletama. Nije imao prijatelje, ni djevojku, a bio je sklon i agresivnom ponašanju, najčešće prema sebi samome, te čestim predoziranjima. Zbog njegove ovisnosti patila je cijela njegova obitelj, zbog koje se na kraju i odlučio liječiti.
Deset posto Hrvata ovisno o alkoholu
Ovisnici se najčešće odlučuju na liječenje tek u prekasnoj fazi, kada im je narušeno zdravlje, radna sposobnost, obiteljski odnosi i socijalna funkcionalnost S njim bi se lako moglo poistovjetiti čak milijun Hrvata, koji direktno ili indirektno pate zbog alkohola. 'Deset posto Hrvata ovisno je o alkoholu, a velik dio njih svoju ovisnost banalizira. Najčešće se odlučuju na liječenje tek u prekasnoj fazi, kada im je narušeno zdravlje, radna sposobnost, obiteljski odnosi i socijalna funkcionalnost', pojasnio je za Dnevnik.hr Živko Mišević, psihijatar s dugogodišnjim iskustvom u radu s ovisnicima. On dodaje kako u Hrvatskoj sve veći broj žena ima problem s određivanjem granica u ispijanju pokoje čašice. Tako je omjer muškaraca i žena ovisnika, koji je prije samo par godina iznosio 6:1, sada spao na 3:1.
Krivac za obiteljsko nasilje
Također, pojašnjava kako je alkohol jedan od ključnih razloga obiteljskog nasilja. 'Da alkohol nije za svakoga govorilo se već prije više tisuća godina. U 80 posto suicida kumuje alkohol, a jako često je povezan i s obiteljskim nasiljem. Problem je i ovisnost kod djece i to najčešće jer im roditelji ne znaju na vrijeme postaviti granice. Mladi alkohol doživljavaju kao znak odraslosti, zbog čega se najčešće opijaju', rekao je psihijatar Mišević.
'Htio sam glumiti frajera'
A kao mladić, koji se tek vratio iz vojske u malu seosku sredinu, i Rok Pavčec je zaglibio u ovisnosti. 'Htio sam glumiti frajera. Kada sam se zaposlio na pilani, ujutro smo pili Pelinkovac, popodne gemišt i tako su se pića redala. U kafićima smo radije naručivali pivo, jer je bilo jeftinije od soka. Kamo god smo išli, uvijek se nešto pilo. Čak mi je i baka, s kojom sam tada živio rekla: 'Ako ne popiješ nešto, ako ne mirišeš na akohol i duhan, nisi muško'. No, kada sam počeo lupati noću pijan po prozorima i kada bih dan nakon isplate zapio cijelu plaću, promijenila je mišljenje', prisjetio se Rok, koji već 14 godina apstinira od alkohola.
Na liječenje ga je potaknula bakina prijetnja kako će otići u umirovljenički dom ako ne prestane piti. 'Prestrašio sam se da ću ostati bez kuće ako ona ode. Prihvatio sam liječenje. Ali nisam se odmah u potpunosti odrekao alkohola, nego sam se šlepao. Zbog dugova po kafićima i drugih problema čak sam se pokušao ubiti. Svi oko mene su bili krivi za moje probleme, samo alkohol ne. Tada sam završio u bolnici i odlučio se preokrenuti', dodao je Rok.
Važna podrška obitelji
U međuvremenu se oženio, a podrška obitelji mu je najvažnija kako se ne bi ponovno vratio starim porocima. 'Podrška obitelji je presudna u postupku liječenja, jer oni trebaju oslonac', pojašnjava psihijatar Mišević. Zbog toga se sastancima liječenih alkoholičara pridružuju i članovi njihovih obitelji.
>> Alkohol je pogubniji od heroina ili cracka
>> 'Roditelji ne znaju da sve potrošimo na alkohol'
>> Mladi i alkohol: Dokazivanje na cesti najkraći put do nesreće
'Poručujem roditeljima da paze kako se ponašaju pred svojom djecom. Ako dijete vidi da se vadi litra vina kada dođe susjed Marko, pa opet nova kad kasnije stigne susjed Janko i tako redom, takvo ponašanje im postane normalno, a tanka je granica između društvenog potrošača i alkoholičara i nije ju teško prijeći', poručuje Rok, koji je odlučio svoje iskustvo podijeliti s drugima povodom obilježavanja Mjeseca borbe protiv alkoholizma i drugih ovisnosti.