Slučaj iz Rijeke

Ugledni odvjetnik o slučaju rekordne odštete za liječničku pogrešku: "Neshvatljivo mi je da je proces baš toliko trebao trajati"

1/2 >> Pogledaji ovu galeriju
Galerija
U Hrvatskoj će biti isplaćena najveća odšteta za liječničku pogrešku do sada. Pacijentici u Rijeci, nakon operacije, ostao je trajni invaliditet. Sada joj bolnica mora isplatiti 5 milijuna kuna. Spor traje gotovo 13 godina.

Kaznu će otplaćivati u ratama, a već im prijeti i nova rekordna odšteta. Zašto se događaju ovakvi slučajevi, zašto se godinama sudi u naizgled jednostavnim predmetima, ali i nužnim promjenama reporter Dnevnika Nove TV Andrija Jarak razgovarao je s odvjetnikom Brankom Šerićem.

Zašto jedan oštetni zahtjev za medicinsku pogrešku traje 13 godina?

Teško mi je govoriti o konkretnom predmetu. Vjerojatno postoje i objektivne, a siguran sam i subjektivne okolnosti zbog kojeg je ovaj postupak toliko dugo trajao. Radi se, kako sam čuo iz medija, o jednom kompleksnom predmetu, i o teškim posljedicama po oštećenicu. Očito je trebalo i multidisciplinarno vještačenje. Da je baš toliko trebalo trajati, čisto sumnjam. Razumljivo bi mi bilo da su na suprotnim stranama privatne osobe. Ovdje je država pa mi je zato neshvatljivo da Državno odvjetništvo koje je zastupalo državu i Ministarstvo zdravstva treba platiti kamate za nešto što je po meni samo po sebi razumljivo.

Spomenuli ste vještačenja. Često su ona najspornija. Imamo priliku vidjeti da u pravilu od njih četiri ili pet sudskih vještaka stalnih to radi. Ali imali smo slučaj da je jedan vještak jednu zgradu procijenio na primjerice 29 milijuna kuna, a drugi na primjerice 50. Kako je moguć takav nerazmjer?

To je moguće kod nekretnina. Zapravo vještaci uzimaju neke parametre koji ni meni nisu razumljivi. Zato se sudovi i služe sudskim vještacima neke grane, je li to građevinska, medicinska, prometno tehnička, da bi olakšali proces suđenja. Ne samo olakšali nego i ubrzali. Razlike u procjeni su mi nevjerojatne kad su tako velike, isto kao i u medicinskom vještačenju. Postavio bih pitanje – tužitelj već u tužbi do pripremnog ročišta mora predložiti sve dokaze, suprotna strana također. Zaista nevjerojatno pored takvog zakona o parničnom postušpku da dolazi do odugovlačenja. Dakle, ono što ste sami rekli. Činjenica je da ima samo recimo 50 vještaka, 50 predmeta, svaki 50 a jedan 20 predmeta. Neki nemaju uopće predmeta. I to je jedan faktor koji bi trebao doprinijeti ubrzanju postupka.

Dugo trajanje postupaka, što frustrira ljude dok mi ovdje razgovaramo i čekamo uključenje - pet ljudi pita zašto ovo suđenje toliko traje. Kako promijeniti tu percepciju, jer ljudi su, rekao bih, s razlogom izgubili vjeru u pravosuđe?

Ne da je moguće, nego moramo. Ako znamo da u Litvi postupak traje 35 dana. Smanjili su s 55 dana. A kod nas prosječni postupak traje 350 dana. Inače je dugotrajno suđenje već nakon tri godine koje su prošle, a da nije donesena prvostupanjska presuda. U kaznenim predmetima svakako da je loš zakon o kaznenom postupku, da su suci prilično revnosni, ali su onemogućeni, jer prvi ja kao odvjetnik se protivim da se dokazi koje Državno odvjetništvo, jedna strana u postupku, koja je vladar tog postupka, tijekom izvida, čak i izvida istrage, raspolaže s tim dokazima u koje obrana nema uopće uvida. Dakle, nema ravnopravnosti stranaka.

Da ste vi ministar pravosuđa, koja su tri poteza koja bi sutra napravili da ubrzate ovakve postupke?

Prvo bih promijenio zakon o kaznenom postupku da državno odvjetništvo prilikom saslušanja svjedoka i prilikom izvođenja vještačenja omogući prisutstvo obrane tim dokaznim radnjama. Drugi potez je ograničiti broj ročišnih dana, ograničiti broj svjedoka na način da se repetetivni svjedoci koje imamo svakodnevno u sudnici ne ispituju, da se strana u postupku koja predlaže takve svjedoke, dosta je jedan koji je uvjerljiv, ne trebaju dva kao iz starog rimskog prava.

Što se tiče sudskih troškova, u slučaju Frane Lucića 617.000 kuna su do sada troškovi, a već sad su zatezne kamate 2,5 milijuna kuna. Je li to moguće?

Moguće je jer su zatezne kamate prema diskontnoj stopi HNB-a, mislim da su 11 ili 12 posto, a da staviš novac na banci bi bile jedan posto. Samo jadan Frane Lucić, njemu nisu bitne kamate, njemu je bila bitna pravda, brza i odmah, a ne nakon sedam, osam ili ova gospođa nakon 13 godina. Njoj više ništa ne treba zapravo u životu. Možda eto ta satisfakcija.

Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.

Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr