Dolazak kineskog izaslanstva stvorio je velike probleme u kretanju građanima Zagreba. Neviđene mjere sigurnosti i totalne blokade šireg centra Zagreba sasvim su nepotrebne da bi se osigurala sigurnost predsjednika kineskog parlamenta i njegove svite. Kriteriji sigurnosti za Kineze su trebali biti isti kao i za druga izaslanstva. Jednostavno zato što je i rizik isti. Ali to valjda tako mora biti. Tu nema pomoći.
A sada o onome što je stvarno bitno. A to je korist koju Hrvatska može imati od Kineza. Ona može biti, ako budemo imali imalo kreativne hrabrosti u svojoj strategiji privlačenja investitora, itekako velika. Jer Kinezi nisu došli u protokolarni politički posjet i obilazak zagrebačke katedrale. Oni su došli isključivo zbog biznisa. Žele investirati i zanima ih hoće li im to biti isplativije u Hrvatskoj ili negdje drugdje. Žele ono što očigledno niti jedan snažniji investitor trenutačno u Hrvatskoj ne želi. Žele graditi pruge, luke i otvarati tvornice.
I nemaju vremena za čekanje. Hrvatsku vide kao dobro tranzitno područje i ako im ovuda bude bilo jeftinije prevoziti robu, u infrastrukturu će uložiti bez razmišljanja. Ali ono na što mi moramo baciti sve karte je mogućnost da u Hrvatskoj otvore tvornice i zaposle ljude. Jer Kinezi sve rade na veliko, pa tako sigurno neće otvarati proizvodnju s 50-ak ljudi već će u svojim pogonima zapošljavati tisuće.
E sada mi moramo odigrati radikalno. Nema druge. Sad se traži potez više. Ako hoćemo rast, u privlačenju investicija moramo biti kao nekad Senna u Formuli 1: najbolji, drukčiji i prvi. Osrednjost u pristupu neće nas spasiti. Jer Kinezi nemaju vremena za višegodišnje čekanje građevinskih dozvola i borbu s hrvatskom birokracijom. Ako postoji i najmanja šansa za otvaranje velike kineske proizvodnje, to se mora tretirati kao najviši nacionalni interes. Kao i svaka druga velika potencijalna investicija.
Treba im se besplatno dati zemlja za gradnju, ekspresno omogućiti dozvole, ponuditi im projekte po principu ključ u ruke. Nema tu više taktiziranja. Jer nas samo i isključivo STRANE INVESTICIJE mogu spasiti. Investicije u proizvodnju koja će se izvoziti. Pa ako se oko toga potrudimo kao što smo se potrudili u blokadi Zagreba, valjda će se napokon nešto dogoditi.
>> Josipović i Wu: Bilateralni odnosi RH i Kine u stalnom usponu
Jer već 4 godine samo se priča, a ništa se nije napravilo. Kao mi ukidamo barijere, a nitko nam i dalje ne dolazi s novcem. A u Srbiju dolazi. Pa kako je to moguće, neka mi netko objasni? Što to Srbi znaju što mi ne znamo? Zašto napokon ne odemo korak dalje od svojih regionalnih konkurenata i investitorima ponudimo nešto što im drugi ne nude. Budimo hrabri, kreativni, povucimo poteze koji drugima ne bi ni pali na pamet. Jer nemamo izbora ljudi! Nećemo se mi izvući bojenjem škola i fasada i obnovom cesta. Samo greenfield investicije mogu dugoročno pokrenuti bolji život u Hrvatskoj. One nam moraju biti najviši politički interes!
Zato kinesku šansu ne smijemo propustiti. Kinezi su za investicije u Europu ove godine namijenili 10 milijardi dolara. I neće čekati. Ako im se ponudi dobar 'deal', sigurno su spremni sve to 'utući' u Hrvatsku. Iskoristimo njihovu poslovnu pragmatičnost, naučimo nešto i osigurajmo bolje sutra sebi i svojoj djeci. Jer ako ostali vide da je Kinezima, koji su kraljevi štedljive proizvodnje, dobro poslovati u Hrvatskoj, doći će i oni. Otvarat će se autokuće, čeličane i tvornice IT proizvoda. Zaposlenost će rasti kao i debljina naših novčanika. Samo da napokon nešto počne. Jer priča o krizi i depresiji stvarno mi je već dosta. A vjerujem i svima vama.