Priča bivšeg menadžera

Tamna istina o Ikei: Bivši menadžer iznio prljave tajne

Slika nije dostupna
Na najvažnijem Ikeinom tržištu, onom njemačkom, sredinom kolovoza se pojavila knjiga koja na globalno uspješnu tvrtku iz Švedske, ali još više na njezinog utemeljitelja i vlasnika Ingvara Kamprada baca sasvim novo svjetlo.

Autor knjige 'Istina o Ikei - jedna menadžer svjedoči' Johan Stenebo godinama je bio visokopozicionirani menadžer Ikee, no njegova otkrića su više socijalno-ekonomska studija nego obračun, piše Deutsche Welle.

U tomu mu je uvelike pomogla nekadašnja bliskost šefu švedskog koncerna. Steneboi je naime godinama bio desna ruka Ingvara Kamprada i iz neposredne blizine je doživljavao višeslojnost ovog po mnogočemu jedinstvenog poduzetnika.

>> Potvrđeno: Ikea 2010. otvara centar u Zagrebu

Stenebo prije svega napada lažnu fasadu Ikee koja dobrim dijelom počiva na, kako autor tvrdi, insceniranom imidžu njezinog vlasnika. Ingvara Kamprada javnost poznaje kao skromnog čudaka, starčića koji u sebi utjelovljuje sve odlike skandinavskog karaktera: simpatična šturost, skromnost i sklonost praktičnim rješenjima.

Te odlike Kamprad je pretočio i u imidž Ikee. I to uspješno, jer je Ikea u međuvremenu jedan od najuspješnijih svjetskih brandova s visokim stupnjem prepoznatljivosti i što je važnije s rekordnim utrškom.

No Kampradove vrline su, kako tvrdi Stenebo, ništa drugo nego opsjena. U stvarnosti, kako tvrdi on, ovaj 84-godišnji Šveđanin ne zazire od luksuza, ne mari pretjerano za fair trade i prije svega je beskrajno sumnjičav, pogotovo prema svemu što nije Švedsko.

'Iluzija o ekološki svjesnoj tvrtki'

Sumnjičavost ide toliko daleko da visokopozicionirana mjesta u koncernu popunjavaju isključivo Šveđani. I to po mogućnosti iz vlastitog sela. Za tvrtku koja živi od globalnog imidža je zapanjujuć podatak da, kako tvrdi Stenebo, i u prekomorskim podružnicima na istaknutim mjestima radi osoblje iz Švedske.

'Uprava Ikee nema povjerenja u osobe drugačije boje kože, kulture ili koji govore nekim drugim jezikom', tvrdi Stenebo. Infiltriranje ljudi iz 'vlastitog sela' u sve strukture tvrtke, kako se dalje navodi u 'crnoj knjizi Ikee', služi isključivo špijuniranju i svjedoči o pomalo paronoidnom odnosu poglavara koncerna prema svojim radnicima.

Kao kruna ne baš laskavih informacija o Ikei, Stanebo navodi i iluziju o švedskom proizvođaču kao ekološki svjesnoj tvrtki. 'Tvrdim da jedna trećina drva koje Ikea koristi za svoj namještaj potječe od ilegalne sječe', kaže Stanebo, koji zaključuje kako Ikea svoj imidž ekološki svjesnog proizvođača gradi na pogrešnim informacijama o zajedničkim projektima, između ostalog i s Greenpeaceom.