Ranjeni ispred kuće

Novi detalji pucnjave u Splitu: Stariji propucani muškarac je invalid koji je u ratu izgubio nogu, a mlađi je njegov sin

Slika nije dostupna
Nakon pucnjave i ranjavanja dvojice muškaraca u Splitu, nekoliko minuta prije ponoći u srijedu, o događaju se oglasila Udruga veterana 4. gardijske brigade te otkrila kako su u pucnjavi, ispred vlastite kuće ranjeni njhiov suborac (57) i njegov sin (26). Iz Udruge naglašavaju kako su zgroženi "teško shvatljivim" činom.

Nakon što su otac (57) i sin (26) propucani kroz noge u Krležinoj ulici u Splitu, nekoliko minuta prije ponoći u srijedu, o događaju se oglasila i Udruga veterana 4. gardijske brigade. U priopćenju za medije otkrili su kako su žrtve propucavanja bili njihov 57-godišnji suborac i 80-postotni ratni vojni invalid, koji je ostao bez noge u ratu te njegov 26-godišnji sin.

Nisu životno ugroženi i je jedan već pušten iz KBC-a Split, a drugi je zadržan na promatranju, kažu u policiji.

Pozvali su nadležne institucije da se obračunaju s nasiljem te istaknuli da će stati u obranu obitelji ranjenog suborca od "agresije krim miljea".

Priopćenje navedene udruge prenosimo u cijelosti:

"Dana 21.03.2018 oko 23 sata i 50 minuta napadnut je, teško ozlijeđen i ranjen iz vatrenog oružja naš suborac, veteran 4. gardijske brigade, dragovoljac Domovinskog rata i 80% HRVI (ranjen 1992 godine, koji je na Južnom bojištu ostao bez noge i vratio se na bojište prije kraja liječenja) i njegov 26-godišnji sin.

Kao njegovi suborci ovim putem izražavamo žaljenje zbog nemilog i teško shvatljivog događaja u vidu napada ispred vlastitog doma, na njega i njegovu obitelj, od strane delinkvenata dobro poznatih organima reda i čestih aktera stranica 'crne kronike'.

Kao što smo u Domovinskom ratu stali jedan uz drugoga i od agresora obranili kako naše tako i sve hrvatske obitelji, ako treba i ako drugačije ne može, stat ćemo opet i obraniti ih od sve učestalije agresije od strane krim miljea.

Zato pozivamo sve nadležne institucije da se obračunaju s nasiljem koje nas okružuje, a s kojim se sve češće susrećemo.

Želimo slobodno hodati ulicama naših gradova, bez straha da će itko stradati.

Svi zajedno smo to dužni onima koji danas nisu s nama, a koji su svoje živote ugradili u temelje Domovine, našoj poginuloj braći i sestrama."