'Suđenje stoljeća'

Danas presude optuženima za ubojstvo Pukanića i Franjića

Slika nije dostupna
Utemeljitelj i suvlasnik Nacionala, Ivo Pukanić, i njegov suradnik Niko Franjić umrli su 23. listopada 2008. godine. Ubila ih je eksplozivna naprava aktivirana pri ulasku u Pukanićev Lexus na parkiralištu kod redakcije Nacionala. Bila je sakrivena u skuteru pored automobila.

Točno dvije godine i 11 dana nakon likvidacije presudu šestorici optuženih za ubojstvo objavit će predsjednica sudskog vijeća zagrebačkog Županijskog suda Ivana Kršul u 10 sati, i to nakon napetog suđenja koje je počelo 3. veljače ove godine.

Pri kraju suđenja zaiskrilo je i između optuženih, a veliku prašinu podiglo je i svjedočenje zagrebačkog policajca Nenada Šipušića, koji je potvrdio da mu je jedan od optuženih, Amir Mafalani, najavio zločin, ali da mu nije rekao gdje će se dogoditi i tko će biti žrtva ili počinitelj pa on to nije prijavio nadređenima te je čekao da 'istraga dođe do njega'. Rekao je da bi ispao smiješan pred kolegama kada bi im iznio informaciju o tome da se sprema veliki zločin, ali da nema nikakve detaljnije informacije o tome.

'Balkan ekspres'

Željko Milovanović sumnjiči se da je skuter s eksplozivom parkirao pored Pukanićevog automobila Nedugo nakon ubojstva, o kojem su izvijestili i najrelevantniji svjetski mediji i agencije, pokrenuta je policijska akcija 'Balkan ekspres' u kojoj su uhićeni bratići Robert i Luka Matanić te Amir Mafalani i Slobodan Đurović. Krajem 2009. godine Željko Milovanović, koji je prema optužnici skuter s eksplozivom parkirao kraj Pukanićevog terenca i koji se navodno nalazi na snimci nadzornih kamera s kacigom na glavi, uhićen je nakon bijega iz BiH gdje se krio prvo vrijeme, u spektakularnoj akciji u Beogradu.

Tamo mu se trenutačno sudi u beogradskom procesu za ubojstvo Pukanića, zajedno s Milenkom Kuzmanovićem i Sretenom Jocićem, koji je navodno organizirao ubojstvo hrvatskog novinara u ime nepoznatog krajnjeg naručitelja povezanog s međunarodnom duhanskom mafijom. Dva dana prije početka zagrebačkog suđenja u Banja Luci se predao Bojan Gudurić koji je potom izručen Hrvatskoj.

Udruživanje u zločinačku organizaciju

Nakon jednogodišnje istrage, 26. listopada 2009. USKOK je podignuo optužnicu u kojoj Roberta i Luku Matanića, Mafalanija, Milovanovića, Gudurića i Đurovića, osim za ubojstva iz koristoljublja, tereti i za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti i udruživanje u zločinačku organizaciju. Prema optužnici, Pukanićevo je ubojstvo organizirano kako bi ga se onemogućilo da u medijima u Hrvatskoj i susjednim zemljama iznosi saznanja o djelovanju više kriminalnih grupa u regiji. Zločinačku organizaciju koja ga je likvidirala navodno je u Srbiji u prvoj polovici 2008. organizirao Sreten Jocić koji je za Pukanićevo ubojstvo platio 1,5 milijuna eura. Za vezu između Jocića i neposrednih izvršitelja, optužen je njegov kum Slobodan Đurović.

>> 'Pukanić je ubijen jer je mogao razotkriti vrh vlasti'

>> Dovršen dokazni postupak na suđenju za ubojstvo Ive Pukanića

>> Policajac potvrdio da ga je Mafalani upozorio

Mafalani najavio zločin, policajac to nije prijavio

Na suđenju koje je počelo 3. veljače uz stroge mjere osiguranja i koje je s ljetnom stankom trajalo nešto manje od devet mjeseci provedena su brojna vještačenja, pregledane snimke, razgovori i sms poruke optuženika, ali i ubijenog Pukanića te su ispitani brojni svjedoci. Uz krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića i poduzetnika Ratka Kneževića, koji je ustvrdio da iza ubojstva stoji crnogorska duhanska mafija, medijsku je pažnju privuklo i svjedočenje zagrebačkog policajca Nenada Šipušića. On je, naime, potvrdio da mu je Amir Mafalani najavio zločin rekavši da se 'sprema nešto veliko u središtu grada', ali da mu nije rekao gdje će se dogoditi i tko će biti žrtva ili počinitelj pa on to nije prijavio nadređenima.

Mafalani optužio Roberta Matanića za organizaciju ubojstva

Pažnju je privukao i Amir Mafalani, koji je pred kraj suđenja u svojoj obrani za organizaciju ubojstva optužio Roberta Matanića. Obranu je počeo pričom da je nekoliko dana prije atentata na novinara i suvlasnika Nacionala znao da se planira ubojstvo, ali da nije znao koga i gdje se treba ubiti. Pritom nije želio otkriti od koga je to doznao rekavši da se boji jer su i njemu zaprijetili da će ga ubiti. Tvrdio je i da o svemu postoji trag u policiji jer je sve ispričao jednom inspektoru koji mu je kazao da bi Pukanić bio živ da mu se javio ranije.

'Atentat je trebao biti izveden dva tjedna ranije'

Navodni prvi pokušaj atentata, prema Mafalanijevim riječima, omela je žena koja je bila s Pukanićem Na primjedbu sutkinje da time nije pobio optužnicu, Mafalani je rekao da mu je o planiranju atentata ispričao Robert Matanić koji mu je, kako je rekao, nakon ubojstva poručio da je on sljedeći. Iako je bio izvan sebe od straha, na preporuku policajca s kojim je 'bio na vezi' nije se prestao družiti s Matanićem kako on ne bi ništa posumnjao.

Matanić mu je, kaže, ispričao da se atentat trebao izvesti oko dva tjedna ranije na Cvjetnom trgu, no ubojici s pištoljem zasmetala je jedna ženska osoba koja je hodala s Pukanićem. U konačnici su se odlučili za ubojstvo eksplozivom, a Mataniću su savjetovali da eksploziv postavi pored Pukanićeva automobila, a ne ispod njega, da baterije hibridnog motora ne ublaže eksploziju.

Karamarko: Matanića poznajem samo iz policijskih kartoteka

Sam kraj procesa obilježio je Robert Matanić tvrdnjom kako su mu nudili posao u tajnim službama SOA-i i POA-i, a pozivao se i na poznanstvo s ministrom Tomislavom Karamarkom. Tvrdio je i da je dobio ponudu i od 'onog poznatog Josipa Perkovića i Saše Perkovića'. Iz Ureda predsjednika RH, gdje je Saša Perković savjetnik predsjednika, to je odmah demantirano. No, Matanić tu nije stao. Na sudu je prepričavao i svoje poznanstvo s ministrom Karamarkom, što je ministar osobno zanijekao i rekao da ga može poznavati jedino iz policijskih kartoteka u posljednje vrijeme te da mu ni SOA ni POA nikad nisu nudile posao.

Izmijenjena optužnica

USKOK je zatražio maksimalne zatvorske kazne Pred kraj suđenja USKOK je sudu predao izmijenjenu optužnicu protiv šestorice navodnih atentatora u kojoj prvi put navodi imena Hrvoja i Novice Petrača kao mogućih žrtava zločinačke skupine. No, na pitanje tužitelja je li 2006. USKOK-u prijavio da ga je prvooptuženi Robert Matanić htio angažirati za likvidaciju djece Hrvoja Petrača, Mafalani je rekao da ne zna ništa o tome te da je Matanić u to vrijeme bio u zatvoru. Kazao je i da Matanić nikada nije spominjao Vladimira Zagorca, Stanka Subotića Caneta, Sretena Jocića i Slobodana Đurovića.

USKOK zatražio 40 godina

U završnom govoru zamjenik ravnatelja USKOK-a Slobodan Šašić zatražio je najveću zakonsku kaznu od 40 godina zatvora za optužene atentatore na Pukanića, ustvrdivši da je to bio najnasilniji čin u povijesti Hrvatske i zločin protiv novinarske riječi i demokracije. Optuženici su pak zanijekali krivnju, a njihove su obrane ustvrdile da USKOK nije dokazao postojanje zločinačke organizacije.