U Hrvatskoj se, naime, već godinama skriva veća grupa osuđenih atentatora na srbijanskog premijera, Zorana Đinđića 2003. godine. Da se dvojica među njima jučer nisu obračunala, to se vjerojatno ne bi ni saznalo. Podsjetimo, policija traga za grupom atentatora osuđenih za likvidaciju srbijanskog premijera Đinđića koji već godinama žive u Hrvatskoj.
Činjenica da su Sretko Kalinić i Miloš Simović boravili sedam godina u Hrvatskoj, prerasla je sigurnosni okvir i postao pravi problem, i to takav oko kojeg se treba zabrinuti. ne treba zanemariti niti moguću reakciju Europske unije, u pogledu borbe protiv korupcije u Hrvatskoj, s gledišta dovršetka pristupnih pregovora.
Podsjetimo, James Capiau i Željko Milovanović živjeli su u iznajmljenim stanovima u Zagrebu, prije atentata na Vjeku Sliška 2002. godine te Ive Pukanića 2008. godine. Pravo je pitanje što su u svemu tome radile obavještajne službe u Hrvatskoj, a najnoviji događaji im ne idu na čast i sigurnost u državi šuplja je kao švicarski sir.
>> Locirani stanovi srbijanskih kriminalaca
>> Sretko Kalinić zasad ne može biti izručen Srbiji
Premijerka i predsjednik bez komentara
Naivno je govoriti da je Legija um Đinđićeve likvidacije Atentat u Beogradu već sedam godina ne prestaje biti vijest. Premijer Zoran Đinđić, osoba izvan standarda srbijanskog političkog folklora i njemački đak likvidiran je pred ulazom u vladu. Akcija nazvana sablja trajala je danima, u maniri pravoga spektakla, ali malo je toga sasjekla. Ratnici ex-jugoslavenskog podzemlja navezani na razne politike i tajne službe odradili su posao. To je očit put kojim su Kalinić, Simović i drugi došli u Zagreb.
Cijeli sektor hrvatske nacionalne sigurnosti iz dana u dan nam izgleda sve šuplje i šuplje, a tumačenja i opravdanja za razne likvidacije, zvuče sve apsurdnije. Odbjegli osuđenici za ubojstvo premijera Đinđića, propucavali su se u Zagrebu. Vijest sama po sebi implicira politički kontekst, no premijerka je odbila komentar. Predsjednik Josipović isto.
Srpski mediji smatraju kako je Hrvatska postala pravo utočište u hrvatskoj, no to je u potpunosti krivo, jer Srpska strana time sugerira kako je njihova država sigurna, a da Hrvatska nije. Dobro je poznato kako su mafije s ovih prostora uvijek dobro surađivale, a pravo pitanje jest tko radi obavještajni nadzor u regiji, no na to pitanje, zasad nema odgovora. Pitanje i hoće li ga ikad i biti.
Naivno je mišljenje da je Legija um Đinđićeve likvidacije
Balkanski organizirani kriminal ostavlja dojam mračog puta bez izlaza. Nastao iz tajnih policija bivše države, po novonastalima je samo prerasporedio svoju moć. Našao put do novih garnitura, puteva oružja, povezao tajnu ljubav države i droge. Istodobno zadržane su stare veze sa službama država po kojima su za Jugoslaviju operirali i ubijali po nalogu partije.
Zato je naivno govoriti da je Legija um Đinđićeve likvidacije. Ili Kalinić i Simović koji su s njim osuđeni u odsutnosti. Oni su plaćenici. Koje je nepoznat netko, iz nepoznatih razloga odlučio skloniti, i to u Hrvatsku.