Većina će odmahnuti rukom i reći kako nema vremena za volontiranje, no ne i Martina Bek. Martina ima dvadeset i pet godina, volontira, glumila je u kazalištu, igrala košarku. Kao priznanje za svoj volonterski rad primila je i nagradu. Kaže da svatko tko to želi, može naći barem jedan, dva sata na tjedan kako bi pomogao društvu.
Martina ili Mabe, kako je djeca zovu, provela je posljednjih godina stotine sati volontirajući s djecom. 'To je super osjećaj, posebno kad dođete nakon godinu dana na manifestaciju, na početak radionice i onda se njih dvadeset sleti i zagrle vas, dolaze iz godine u godinu i sudjeluju', kaže Martina.
'Ono što zapravo želimo, da su ljudi koji ovdje dođu veseli, nasmijani, da su maštoviti i pozitivni. To je upravo Martina i zato je djeca tako vole', rekla je Ines Perić, koordinatorica Udruge Dokkica iz Osijeka.
Na njezinim radionicama uvijek je zabavno. Djecu podučava hodanju na štulama i drugim vještinama. 'Četiri godine štulam, jako mi lijepo, tu je naša Mabe i ona nam pomaže', kažu djeca. Svestrana kakva je, nema čime se nije uspješno bavila.
'Pet godina sam igrala A1 hrvatsku ligu u osječkom košarkaškom klubu Mursa, zatim sam glumila u mnogo predstava u dječjem kazalištu Branka Mihaljevića i u jednoj predstavi u osječkom HNK', rekla je Martina.
Košarkom se trenutačno ne bavi zbog ozljede koljena. No to je nije spriječilo da volontira. Onima koji misle da nemaju vremena za volontiranje, poručuje: 'Vjerujem da se dobrom organizacijom vremena sve može izorganizirati i namjestiti vremenski raspored da uvijek imate vremena za koji sat odvolontirati.'
Na poznatom glazbenom festivalu Exit u Novom Sadu proglašena je najboljom volonterkom. Skupljanje dragocjenih iskustava kroz volontiranje isplatilo se na jedan vrlo konkretan način. 'U manje od pola godine od završetka studija, imam evo već tri ponude za posao i vjerujem da je volontiranje bilo jedna jako velika stepenica u tome.', rekla je Martina. Na štulama ili bez njih, Martina, čini se, kroz život vrlo pametno korača.