Leonard Cohen 'Live in London', Ocjena: 9/10
(Sony/Columbia/Menart, 2009.)
Prošlogodišnje koncertno reaktiviranje Leonarda Cohena bio je, po mnogima, glazbeni događaj godine. U čemu je tajna dobrodržećeg 74-godišnjaka, koji je upravo objavio dupli CD, s pratećim DVD-om, 'Live in London'?
Najpoznatiji kanadski kantautor nikad nije otpjevao nijednu veselu pjesmicu, rijetko bi ubrzao ritam na svojoj gitari, a teme pjesama kreću se od nesretnih ljubavi, preko samoubojstava, teških ratnih priča... Prema svemu nabrojanom, albumi i koncerti Leonarda Cohena trebali bi biti depresivna uspavanka.
U čemu je značaj njegova 40-godišnjeg aktivnog djelovanja na svjetskog sceni, zorno pokazuje i bestofovski posložen 'Live in London', koji bi, uz neke subjektivne izmjene, mogao komotno poslužiti kao vodič kroz Cohenovu karijeru za početnike.
Kao prvo, opet na vidjelo dolazi sva čar Cohenova kontradiktornog scenskog nastupa, koji se već desetljećima sastoji od pričanja viceva, šarmiranja publike, ismijavanja samog sebe i pripovijedanja anegdota između nadaleko poznatih, iznimno kvalitetnih, jednostavnih i dubokih, 'depresivnih' šlagera.
Opuštenost, samopouzdanje, nenametljiva komunikacija s publikom i bogata pjesmarica glavne su odlike kako ovog londonskog, tako i svakog Cohenovog koncerta prije. 'Dance Me to the End of Love', 'Bird of Wire', 'Everybody Knows', 'Who By Fire' i 'Suzanne' najveći su aduti prvog dijela albuma, a minimalistički osmišljeni koncertni aranžmani, upečatljivi prateći vokali i još malo promuknutiji Leonardov glas uveličali su večer u glasovitoj prepunoj Areni O2.
U drugom dijelu koncerta Cohen nastavlja po dobro utabanoj stazi svojeg prepoznatljvog kantautorskog izričaja, oduševljavajući publiku koja se zaželjela, nakon gotovo 15 godina posta, čuti 'Im Your Man', 'So Long, Marianne', 'Sisters of Mercy', 'If It Be Your Will' i mnoge druge Cohenove pomalo komorne, hipnotičke, tople, inteligentne, jednostavne i neobjašnjivo zarazne pjesme.
'Live in London', kao uostalom i većina Cohenovih albuma, idealna je podloga za meditativnu ili kontemplirajuću malu noćnu seansu, no pritom nećete početi zijevati, već naprotiv - napunit ćete se energijom kakvu vam ne bi priuštili ni mnogi Cohenovi distorzirani kolege.
Kolodvor 'Dnevnik iz doline ogledala', Ocjena: 8/10
(Menart, 2009.)
Trideset i kusur godina trebalo je Martinu Puliću - Marru, alfi i omegi grupe Kolodvor, da objavi toliko željeni prvijenac. Za zapadnjačke diskografske gigante Pulić bi vjerojatno bio prestar za lidera jednog pop-rock benda, pa je sreća što takva logika još uvijek nije zahvatila ove prostore.
Ovako je domaća diskografija dobila zrelog i nabujalim pubertetskim hormonima neopterećenog, a opet dovoljno mladog novog autora. U tridesetima su uostalom prvijence i ponajbolje albume sa svojim bendovima objavljivali Hus, Stublić i Štulić, novovalni velikani s kojima bi se Pulić vrlo rado uspoređivao.
Uz čvrstu klasičnu postavu grupe kvalitetnih individualaca koji mu čuvaju leđa, Marr je na album 'Dnevnik iz doline ogledala' uvrstio jedanaest pjesama kojima nema namjeru nikome soliti pamet, prodavati parole i rock-klišeje, dizati adrenalin i nuditi instant-revolucije.
Baš naprotiv, njegove metafore su ljubavne, ponekad možda previše apstraktne i samo autoru jasne slike, no ipak dovoljno bistre da u najvećem broju slučajeva uspijeva prenijeti emociju na slušatelja. I to je vjerojatno jedan od temeljnih ciljeva ovog uratka, budući da nam je Martin Pulić, autor cjelokupne glazbe i stihova, isporučio poprilično intiman materijal.
Grupa Kolodvor snimila je album s nostalgičnim prizvukom, koji nije lako odrediv; nekome će u sjećanje privući Lošu i Plavi orkestar, nekoga će podsjetiti na Belana, možda će vas bas-linija navesti da se prisjetite 'Filigranskih pločnika' ili Beatlesa, a neki vas stih neočekivano odvući u sretnije dane...
Što god to bilo, 'Dnevnik iz doline ogledala' u stanju vas je uvući u pomalo mračan i spor, ali nipošto uvrnut svijet u kojemu vladaju ljubavne idile s neizvjesnim završetkom. S dostatnom količinom dječačkog zanosa i podosta sviračkog staža po londonskim barovima, Martin Pulić i njegov Kolodvor ne pate od želje da bukom nadomjeste možebitne mane. Njihovo glazbeno carstvo broji jedanaest pjesama bez virtuoznih instrumentalističkih eskapada i pretjeranih distorzija, a sve pod pomalo 'zamućenom' produkcijom Pike Stančića.
Neke pjesme poput uspješnog prvog singla 'Sat' i 'Put kroz boje' prošle su dugu transformaciju od sporovoznih zamamnih demo-melodija na engleskom jeziku do temeljnih stupova albuma koji definitivno skriva još pokoji adut. 'Dnevnik iz doline ogledala' ima potencijal da zagospodari domaćim eterom, no za to će ipak trebati i podosta sreće, budući da se radi o djelu kojemu treba dati vremena. Naime, nepretenciozan i pomno razrađen pop ugođaj, kakvog je stvorio Kolodvor, neće svakome 'sjesti na prvu', a nekima neće 'sjesti' nikada.
No, dovoljno strpljivi i bazičnom popu orijentirani konzumenti glazbe bez problema bi trebali prepoznati kakvu kvalitetu i iskrenu emociju nose pjesme 'Kosjenka', 'Dolazi ljeto', novi singl 'Sjena', a posebice 'Lorraine'.
Razni izvođači 'Metastaze', Ocjena: 6/10
(Dancing Bear, 2009.)
Gdje se na istom mjestu mogu pronaći Majke, Boa, Kawasaki 3p, Markovski, Andrej Jakuš i Goribor? Odgovor nude 'Metastaze', odnosno soundtrack sve uspješnijeg domaćeg filma s Reneom Bitorajcem u glavnoj ulozi.
Iz kataloga Dancing Beara autori filma posegnuli su za čak šest hitova vinkovačkih Majki, koje su trebale dočarati navijačko ludilo u Zagrebu. Koliko su u tome uspjeli, provjerite u kinima, ovako na 'suho' ova kompilacija i nije neki najsretniji spoj.
Obožavatelji Majki imat će prigovor što se na albumu nalaze neki od najslabijih trenutaka Majki, poput pjesama 'Mala ima sliku' i 'Putujem', no sva je sreća što su snimke preuzete s nedavno objavljenog unplugged koncerta. Njima su pridružene također akustične 'Iz sve snage', 'Budi ponosan', 'Vrijeme je da se krene' i 'Krvarim od dosade'.
No, ovoga puta, umjesto Bareta, najveća zvijezda ovog soundtracka je srpski bend Goribor, koji je zastupljen s odličnim hipnotičkim singlom 'Sjajne niti'.
Na albumu se nalaze i 'Mupov ska' i 'Snifa san glu' grupe Kawasaki 3p, a atmosferu albuma naglo mijenjaju Markovski, s elektro-etnom 'Home', te ambientalno raspoložen Andrej Jakuš, s pjesmom 'Sophistique'. U sve to Dancing Bear uspio je 'uvaliti' i Bou s remiksom pjesme 'Sve što imam'.
Ovako posložen album možda i funkcionira kada dolazi u paketu s pokretnim slikama na velikom platnu, no teško da će se naći neki oduševljeni fanovi soundtracka ovog hit-filma Branka Schmidta.
Priješnje recenzije: Starsailor, Neisha, ZZ Top, The Who