Drugi dan festivala je kvintet kontrabasiste Davea Hollanda odsvirao koncert za koji su se mnogi poznavatelji jazza unaprijed složili da je u pitanju bio vrhunac ovogodišnjeg JAZZG-a. No, na sreću nije bilo tako, no krenimo redom.
Jeff Ballard i Larry Grenadier ostaju u Zagrebu kako bi snimili album s Matijom Dedićem, što je u četiri godine održavanja Festivala prva kolaboracija jednog domaćeg glazbenika sa stranim uglednim imenima za koju je zaslužna ova manifestacija čija je publika svake godine sve brojnija. Petak je bio rezervirana za Kurt Elling Quartet. Za Ellinga se mnogi jazz kritičari slažu da je u pitanju jedan od najboljih vokala koji je ikad uplivao u jazz vode, a dotični je to potvrdio i u Zagrebu. Naime sklop njegove emotivnosti, tehnike i dramaturškog vokalnog osjećaja uistinu je nevjerojatan. Savršena balansiranost svega, najtočniji je opis Ellingovog pjevanja, jer iako je svjestan svoje vokalne veličine, niti jednog trenutka nije koristio skladbe kao poligon za egocentrično predstavljanje samog sebe, a kolegama u bendu davao je uistinu dovoljno prostora za odličan glazbeni zamah.
Posebno su se iskazali bubnjar Ulysses Owens i pijanist Laurence Hobogood. Potonji je pjevačev dugogodišnji suradnik, koji se i izvan pozornice pokazao kao pokretač zabave i pozitivnih vibracija. Nije skrivao oduševljenje što je na američkim predsjedničkim izborima pobijedio Barack Obama. Na sakou je imao i bedž s njegovim imenom, a ispričao je i jednu zanimljivu priču.
Naime Kurt Elling je u Chicagu prije dvije godine kupio od Baracka Obame kuću. 'Danas ta situacija zvuči nevjerojatno, ali sjećam se da je Kurt htio da jednu probu završimo ranije, jer je imao ugovoren sastanak s Obamom. Rekao je: 'Ljudi, žurim! Barack mi mora pokazati nove prozore i još neke sitnice u stanu.', ispričao je Hobogood u backstageu.
Kurt Elling je i sam jedino od svih izvođača ovogodišnjeg Festivala pred publikom rekao kako je neizmjerno sretan zbog Obamine predsjedničke pobjede, što je publika pozdravila aplauzom. Pjevač je očekivano povukao na Festival onaj dio publike koji nije previše sklon jazzu, ali koji voli čuti kvalitetnog pjevača uživo. Činjenica da su Ellingovi CD-i planuli nakon koncerta najbolje govore u prilog tomu koliko ga je publika dobro prihvatila.
>> Neuništiva jazz ikona oduševila publiku
>> Eksplozivni kvintet basiste Milesa Davisa
Čast zatvaranja Festivala pripala je Brad Mehldau Triju. Činjenica da se radio o manje zvučnom imenu, kad je u pitanju šira publika, bila je samo prednost u elementu iznenađenja, jer je trio doslovce oduševio sve prisutne. Naime pijanist Brad Mehldau, kontabasist Larry Grenadier i bubnjar Jeff Ballard uspjeli su dostići uistinu visoki nivo autorskog izričaja i prepoznatljivosti u jazz glazbi.
Formu su apsolutno prilagodili sebi, odnosno skladbama, tako da su u potpunosti promijenili i uobičajeni jazzerski način komuniciranja s publikom. Njihova glazba doslovce nije dozvoljavala publici da solo dionice u jednoj skladbi pozdrave aplauzom po nekoliko puta i to zbog toga jer konstrukcija skladbi to nije dozvoljavala. Mehldauov trio je glazbene brojeve prezentirao kao svojevrsno mantričko putovanje, koje se doslovce znalo razvijati iz nekoliko tonova na početku kako bi postepenim dramatizacijama u zvuku dolazilo do dugačkih i moćnih instrumentalnih kulminacija koje su usisavale pažnju prisutnik, koji se nisu opterećivali time kad treba aplaudirati.
No po svršetku svake skladbe, dvorana se orila od uzvika oduševljenja i gromoglasnog pljeska. Naravno bilo je situacija kad su glazbenici izvodili solo točke i kad je komunikacija s publikom bila 'klasična' jazzerska, ali je to trio sveo na, može se reći, pristojan minimum. Odnosno kad se sve zbroji svaki od glazbenika je imao samo po jedan solo bez pratnje ostalih instrumenata, ali se radilo uistinu o trenucima koji će ostati urezani u sjećanje.
Bubnjar Jeff Ballard tako je prezentirao vrhunsko umijeće i iskreno oduševljenje publike, kojoj je pošteno zaparao uši glasnoćom solaže, nije moglo izostati. Brad Mehldau se posljednji predstavio publikom solo točkom koja je u sebi sadržavala nevjerojatnu duhovnu energiju. Za vrijeme potmulog ključanja njegovog klavira, u dvorani kao da nitko nije disao.
Dva izlaska na bis dovoljno govore u prilog tome koliko je i sam trio bio oduševljen prijemom publike. No tu priči nikako nije kraj jer Jeff Ballard i Larry Grenadier ostaju u Zagrebu kako bi snimili album s Matijom Dedićem, što je u četiri godine održavanja Festivala prva kolaboracija jednog domaćeg glazbenika sa stranim uglednim imenima za koju je zaslužna ova manifestacija čija je publika svake godine sve brojnija.
ZKM se po međusobnoj kemiji pokazao idealnim, ali pitanje veličine samog prostora, kojeg ljudi doslovce pretrpaju svaku večer, postao je ozbiljan problem, o kojem vjerojatno i organizator Dražen Kokanović intenzivno razmišlja. U svakom slučaju, Zagreb bez jazza više ne može.