Omnibus 'Zagrebačke priče' koji je svoju premijeru doživio na 56. Pula Film Festivalu polučio je dobar odziv publike i polučio pozitivne reakcije. Devet redateljskih imena koje je za zajednički projekt uključio producent Boris T. Matić je na tiskovnoj konferenciji izjavio kako smatra da će film zasigurno izdvojiti autore kojima će to biti odskočna daska za dalje i da je to vjerojatno najvažniji segment filma.
>> 'Zagrebačke priče' nipošto nisu turistički film'
To se već počelo događati na ovogodišnjem PFF-u, a jedan od devet ostvarenja unutar omnibusa o kojem se prilično priča i koji je privukao pažnju je 'Najpametnije nasellje u državi' redatelja Ivana Ramljaka i scenariste Marka Škobalja. Tako im je primjerice čestitao i Emir Hadžihafisbegović koji je posebno bio oduševljen montipajtonovskim pristupom ovog zagrebačkog autorskog tandema, a isti je zaintrigirao i novinara Dnevnik.hr koji je odlučio porazgovarati s mladim autorima koji će ove godine debitirati i na Sarajevo Film Festivalu, ali s različitim filmskim ostvarenjem.
Opišite ukratko radnju vašeg filma 'Najpametnije naselje u državi'
Ivan Ramljak: Radnja filma prati jednu televizijsku ekipa koja dolazi u zagrebačko naselje Siget, proučiti jednu neobičnu pojavu. Naime radi se o tome da su stanovnici Sigeta u jako kratkom roku postali užasno pametni.
Scenarij je napisan za natječaj za 'Zagrebačke priče', ili postoji od prije?
Ivan Ramljak: Napisano je za natječaj i namjerno smo htjeli napraviti odmak od teških drama, ili komedija s regionalnim ključem. Cilj na je bio društvenu satira za kakvu smo vjerovali da je neće napraviti drugi autori omnibusa.
Rekli ste da ste imali montipajtonovski pristup pri kreiranju vašeg filma, no osjeti se da postoji onaj duh i privrženost gradu kakav se mogao davno vidjeti i osjetiti kod 'Smogovaca'.
Ivan Ramljak: Možda podsvjesno. Mi smo krenuli s pisanjem scenarija, pošto je ideja 'Zagrebačke priče', da obradimo određeni i autentični kvartu, u ovom slučaju Siget. Poslije smo skužili da se dosta filmova u ombibusu moglo događati ne samo u bilo kojem kvartu, već u bilo kojem gradu. Kao drugo željeli smo da se Siget snimi, da se jasno vide neka mjesta, meni osobno lijepa i draga, jer sam tamo živio dugi niz godina.
Marko Škobalj: Zato je bilo tih panoramskih snimki iz zraka, dakle određeni kodovi u vizualnoj odrednici samog kvarta kao takvog.
Ivan Ramljak: Siget je zanimljiv što se u njemu nalazi puno nekakvih toponima kojih nema nigdje drugdje. Recimo Brodarski institut, ima samo jedan u Zagrebu i smješten je u Sigetu, zatim Auto-moto savez Hrvatske, pa Super Andrija kao najveća zgrada u Zagrebu. Dakle ima tih nekih karakterističnih stvari. Mislim 'Velikosigetaši' bi i Velesajam uključili pod Siget.
Niste propustili ni detalj zanimljiv za Novi Zagreb, a to je da dio stanovništva iz zgrada, ima svoje vrtove koje obrađuju nedaleko od zgrada. Dakle kolizija urbanog i ratarskog načina života.
Ivan Ramljak: Da i to je jedan zanimljiv kontrast. Zato smo i snimili kadrove vrta u prvom planu i odmah iza Super Andriju kao nekakav simbol urbanosti.
Vaš film je karakterističan i po solidnom broju naturščika i statista. Je li bilo problema u tom segmentu?
Ivan Ramljak: Ušli smo u tu avanturu znajući da će biti teško. Zato smo snimili jako puno scena (smijeh). Sa statistima smo radili po prvi put u životu i zato nas je oduševilo kako to lagano s njima ide, jer ljudi stvarno slušaju što im se kaže. Što se tiče naturščika, pošto znamo da se od njih ne može dobiti glumac u kratkom periodu, namjerno smo snimili veći broj scena kako bi eliminirali one s kojima nismo bili u potpunosti zadovoljni. Tako da slobodno mogu reći da pored onoga što je ušlo u film, postoji još toliko materijala koji je izbačen.
Kako ste se odlučili angažirati profesionalnog novinara Ivana Žadu za ulogu reportera u filmu?
Ivan Ramljak: Imali smo razne ideje i kombinacije od glumaca do stvarnog novinara, ali u cijeloj situaciji je bio ključan jedan prilog Ivana Žade u emisiji 'Provjereno' na Novoj TV koji sam sasvim slučajno pogledao. Prilog se odnosio na kuću duhova u nekom selu u Slavoniji. Mislim radilo se o ozbiljnom prilogu, ali je meni, kad sam to sve vidio, bilo toliko smiješno, suludo i nerealno, da nam se nakon toga on učinio idealnim za ulogu. Mislim da je on stvarno na kraju to odlično i odigrao. Radi se o karikiranom obliku posla koji Ivan Žada inače radi.
Marko Škobalj: Žada se pokazao idealnim za taj reporterski karakter koji ustvari treba iznijeti dobar dio priče. On je jedini karakter koji se ponavlja. Već na prvoj kavi s njim smo bili sigurni da je on za tu ulogu, jer posjeduje tu prijeko potrebnu novinarsku energiju. Ponavljam, već je nakon prvih pet minuta bilo je jasno da je on taj i već sam htio s njim ići na probe. Nije mi se dalo gubiti još pola sata samo na pijenje kave, kad je izbor bio učinjen.
Ove godine ćete se pojaviti i na Sarajevo Film Festivalu s potpuno drukčijim filmom. To se čini već dovoljnim da vas se prepozna kao kreativni tandem. Kako funkcionirate kao tim?
Ivan Ramljak: Mi se poznajemo već dugi niz godina, jako dugo dijelimo tu ljubav prema filmu i sve ovo se činilo kao logičan korak naprijed. Kao prvo mi se u 90 posto filmova koje smo gledali slažemo, dakle ti neki ukusi su nam slični. Kao drugo, dovoljno smo stari da između nas ne postoje ego tripovi, od varijanti tko je što smislio i tko je za što zaslužan. Treće i najvažnije je da se karakterno pašemo. Marko kao jedan kreativniji dio sklon nekim neobičnim idejama i ja kao jedan racionalni dio.