Tri sunčana dana
Uglavnom je bilo promjenjivo, kiša hoće-neće, kako gdje i kako kada. Po visini je uvijek tu negdje bio vlažan, nestabilan zrak pa je isto tako i vrijeme bilo uglavnom vlažno i nestabilno. A onda bi još prošla i prava školska ciklona, s njom naravno hrpa oblaka, k tome još i obilna kiša. E, to se zove peh! Ponegdje je znalo pasti i dvostruko više od mjesečnog prosjeka. Nije to toliko čudno, no trajalo je uistinu dugo. Više se ne bune samo ljubitelji ljetnog vremena razmaženi svibanjskim vrućinama proteklih godina.
Na stranu sa statistikom i očekivanjima, prognoze kažu da su pred nama barem tri lijepa, sunčana te nadasve topla dana. U pravi čas, da svibanj bar malo spasi čast ovom proljeću. A onda će opet koji pljuskić.
Sve je stvar dojma
Pri spomenu proljeća, gotovo da ne postoje oni kojima u glavi nastane slika kiše ili pljuska. Uglavnom su to zelene livade okupane suncem, lagano odjeveni ljudi u šetnji gradom, prvo kupanje u moru... No, vjerovali ili ne, da bi se travnjaci zelenjeli, mora pasti i kakva kiša. A na nju, nekako uvijek zaboravimo, premda je u proljeće i rano ljeto obično ima dosta. To je zato što je kiša u ovo doba godine često pljuskovite naravi, dolazi u intervalima, kratko traje, a temperatura je dovoljno visoka pa se tlo brzo suši.
Zato proljeće ostavlja dojam suhog i lijepog vremena. A ove smo se godine mogli i sami uvjeriti da to nužno nije uvijek tako.
Srećom, uživati se može u svim vrstama vremena. Možda je kišu samo najlakše okriviti za loše raspoloženje inače potaknuto nečim drugim. Znam, nije praktična u prometu, stvaraju se gužve, ponekad završite mokri unatoč kišobranu, pa svo to blato oko nas... Ipak, razmislite li, to su životne situacije koje se ponavljaju neovisno o našoj volji. Naposlijetku, vrijeme ne možemo promijeniti, a i da možemo, nekim je ljudima čaša uvijek napola prazna, ako me razumijete. Želite li biti među tim mrgudima?
Kiša
Kiša je razlog zbog kojeg 80% svjetske populacije živi u umjerenim geografskim širinama. O njoj ovisi poljoprivreda, a više ili manje izravno i druge gospodarske grane. Na zemaljskoj kugli neravnomjerno je raspoređena pa tako postoje pdručja poput Cherapunge u sjeveroistočnoj Indiji gdje za vrijeme monsuna padne i do 11500 litara kiše po četvornom metru. Samo za usporedbu, kod nas u njakišovitijima Rijeci i Ogulinu padne osam puta manje oborine na godinu. S druge strane neki djelovi Atacama pustinje u Čileu i Peruu već 400 godina nisu imali mjerljivu količinu oborine.
Kiša je dio vodenog ciklusa na Zemlji. Isparavanje vode s površine, formiranje oblaka, padanje kapljica. Iako ih se često poistovjećuje sa izgledom suze, kapi oblikom zapravo više nalikuju palačinki. Zvuk kiše teško je opisati riječima. Njezin učinak za mnoge je gotovo hipnotički. Rušenje kapi, njihovo ritmično udaranje o tlo može djelovati iznimno opuštajuće. A tek miris. To je posebna priča. Mnogi ne znaju da ono što se smatra mirisom kiše zapravo potječe od ulja petrichor. Njega za vrijeme sušnog razdoblja luče biljke, a upijaju stijene i tlo. Tek za vrijeme kiše eterično ulje otpušta miris koji se onda širi zrakom. Inače, sama riječ petrichor dolazi od grčkih riječi petros, što znači stjena, te ichor, što predstavlja tekućinu koja je tekla venama bogova, a poznata je iz grčke mitologije.
Promatrane pod posbnim kutem, kapi kiše na listovima izgledaju poput bisera. A ti su biseri dragocjeniji od onih ukrasnih. Ne samo zbog smirujućeg ugođaja koji pruža i neodoljiva mirisa, nego i zbog neopisive važnosti za život na Zemlji, izazivam vas da uživate u kiši!
>> Muke po peludi: Kako vrijeme utječe na alergije
>> Ljeto usred proljeća
>> Nekako s proljeća: Vulkani i čudesa