James E. Werner, voditelj istraživačkog projekta, kaže kako je inovativna tehnologija razbijanja atoma znatno drugačija od trenutne metode po kojoj rade nuklearne elektrane.

'Ljudi nikada ne bi nuklearnu fuziju prepoznali kao nuklearni reaktor. Reaktor sam po sebi može biti 45 cm širok i oko 76 cm visok, što je otprilike veličine jednog kovčega. Nema sustava rashlađivanja. Sistem nuklearne fizije je kompaktan, pouzdan i siguran, no može biti kritičan za položaj i obitavalište našeg planeta. Nuklearna fuzija može se postaviti na Mjesec, Mars ili bilo kamo gdje NASA vidi potrebu za energijom', objasnio je James E. Werner.

Sunčeva energija limitirana

Tim bi demonstracijsku jedinicu trebao izgraditi 2012. godine. Radi se o zajedničkom projektu National Aeronauticsa, NASE i američkog Ureda za energiju. Sunčeva svjetlost i gorive ćelije bile su glavni izvor energije za svemirske misije u prošlosti, no inženjeri su shvatili da sunčeva energija ima svoje limite.

Solarne ćelije rade odličan posao opskrbe energijom u blizini zemljine orbite te sjajno opskrbljuju satelitsku opremu. No, nuklearna energija nudi jedinstvene mogućnosti koje mogu podržavati sadržaje na drugim planetima.

'Najveća razlika između solarnog i nuklearnog reaktora jest u tome što nuklearni reaktor može proizvoditi snagu u bilo kojem okruženju, pa tako i u ambijentu koji vlada Mjesecom ili Marsom. Nuklearna fuzija na Mjesecu može generirati 40 kilovata i više električne energije, što je otprilike ista količina energije koja je potrebna za napajanje osam kuća na Zemlji', rekao je James E. Werner.