Šljivančanin: S Gotovinom sam se izljubio i zagrlio, a zaželio mi je sretan put

Nju je ocijenio sramnim i neljudskim zločinom, ali je ponovio da ne osjeća nikakvo kajanje jer za te žrtve nije kriv.
Veselin Šljivančanin, osuđen pred Haaškim sudom na 10 godina zatvora za zločin na Ovčari, pušten je u četvrtak na slobodu iz haaškoga pritvora nakon izdržane dvije trećine kazne.

Pročitajte i ovo Bivši general Ante Gotovina o vojnom roku: "To je dobro za svakog, a i nikad ne znamo što nas čeka sutra" Uoči prosvjeda u Vukovaru Pokrenuta istraga za ratni zločin na Ovčari, osumnjičeni nije u Hrvatskoj

Šjivančanin je izjavio kako je na slobodu pušten nakon što je, po propisima i zakonu, izvršio svoju obavezu u Haaškom sudu, te da je prema njemu postupljeno po zakonu koji je vrijedio i za sve ostale osuđenike, bilo da su Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili Makedonci.

On je u razgovoru za televiziju B92 izrazio žaljenje za žrtvama na cijelom prostoru negdašnje Jugoslavije jer je to, kako je rekao, bila zemlja u koju je vjerovao, koju je volio i čiji je vojni časnik bio.

'Smatrao sam da u Jugoslaviji ne postoje republičke granice, da smo mi jedna zemlja i jedna vojska. Žalio sam zato za svim žrtvama bez obzira bile one moji mladi vojnici, civili, narod. Normalno, uključujući žrtve koje su sramno nastradale na Ovčari jer zarobljenike mogu ubiti samo oni koji nemaju u sebi ništa ljudsko', kazao je.

Na novinarsko podsjećanje kako je sudac Patrick Robinson rekao da Šljivančanin i dalje ne izražava kajanje za svoje zločine, jer i dalje smatra da nije počinio nijedan, Šljivančanin je pojasnio da on ne izražava kajanje za zločine za koje ga se optužuje.

'Nisu to moji zločini, i sad i uvijek dok sam živ, znam da nisam počinio te zločine i nije me zbog toga ni sud osudio da sam sudjelovao u bilo kakvom ubojstvu ili pridonio ubojstvu tih ljudi', istaknuo je, te dodao kako je od svih točaka optužnice sud odlučio da je kriv samo po jednoj točki i to na osnovu iskaza samo jednog svjedoka.

Šljivančanin je rekao kako nikada niti on, niti pripadnici njegove postrojbe, nisu vjerovali da će sve ono što se tamo događalo završiti ubojstvom zarobljenika. 'Nažalost, u tom nesretnom ratu, takvom kakav je bio, građanskom, svašta se dešava i ja mislim da je to pouka za sve', kazao je.

Upitan da prokomentira reakcije u Hrvatskoj nakon njegovog oslobađanja, u kojima se izražava ogorčenje i presudom i njegovim puštanjem na slobodu, Šljivančanin je kazao kako njega kao čovjeka to zasigurno pogađa, te da vjeruje da tako ne misli cjeli hrvatski narod 'i nijedan Hrvat koji mene poznaje i koji je sa mnom bio'.

Upitan je li točno da se na odlasku iz Haaga pozdravio i s hrvatskim generalom Antom Gotovinom, Šljivančanin je odgovorio kako se pozdravio sa svim ljudima, osim s dvojicom koje nije želio imenovati.

'S Antom Gotovinom ne samo da sam se pozdravio, nego smo se i izljubili, zagrlio me i zaželio mi sretan put, i ja sam njemu rekao da želim i da vjerujem da će i on dočekati slobodu i, što se mene tiče, Ante Gotovina je bio vrlo korektan u našim odnosima i ponašanju u Haagu', dodao je.

Govoreći o odnosima i raspoloženju među haaškim zatvorenicima, ocijenio je kako veliki postotak tih ljudi žali što je moralo doći do izbijanja rata na prostoru negdašnje Jugoslavije.

Praksa je Haaškoga suda da se osuđene osobe puštaju na slobodu nakon odslužene dvije trećine kazne. 'Iako su Šljivančaninovi zločini teški smatram da vrijeme koje je proveo u pritvoru kao i djelomična rehabilitacija idu u prilog njegovu puštanju na slobodu', istaknuo predsjednik Suda Patrick Robinson u obrazloženju odluke u kojoj se navodi da je Šljivančanin u svom zahtjevu za prijevremeno oslobađanje izrazio 'žaljenje zbog užasnih događaja ne samo u Vukovaru nego i širom bivše Jugoslavije', ali ne i kajanje, te da je stoga njegova rehabilitacija nije potpuna.

Haaški je sud u prosincu 2010. izmijenio pravomoćnu presudu i smanjio Šljivančaninu kaznu sa 17 na deset godina zatvora što je bilo prvi puta da je ICTY u svojoj povijesti preinačio neku pravomoćnu presudu. Ta odluka Suda izazvala je u Hrvatskoj izrazito negativne reakcije, kao i nepravomoćna presuda prije toga kojom je bio osuđen na svega pet godina zatvora.

Žalbeno je vijeće 2010. objasnilo da je nakon što je preispitalo pravomoćnu presudu, kojom je osuđen na 17 godina zatvora, prihvatilo argument Šljivančaninove obrane i zaključilo da on nije znao za povlačenje vojnih policajaca s Ovčare, pa prema tome nije kriv za ubojstva 194 hrvatska ratna zarobljenika na toj farmi pokraj Vukovara u studenome 1991.

Suci su u trećoj i konačnoj presudi ipak zaključili da je Šljivančanin kriv za mučenje zarobljenika te mu odredili kaznu od deset godina zatvora.

Temelj za preispitivanje i izmjenu pravomoćne presude bio je iskaz svjedoka, umirovljenog oficira JNA Miodraga Panića. On je tvrdio da 20. prosinca 1991. nije čuo da je Mile Mrkšić, zapovjednik gardijske brigade JNA koji je za pokolj na Ovčari osuđen na 20 godina zatvora, izvijestio Šljivančanina o povlačenju vojnih policajaca s Ovčare, čime su zarobljenici ostavljeni na milost i nemilost srpskih paravojnih postrojba.

Suci, koji su razmatrali pravomoćnu presudu, zaključili su da je Panićev iskaz vjerodostojan i da je dokazana 'nova činjenica', odnosno da Šljivančanin nije znao za povlačenje JNA s Ovčare, pa i ne može biti odgovoran za masakr na Ovčari 20. i 21. prosinca 1991.

Veselin Šljivančanin uhićen je u Beogradu 13. lipnja 2003., u pritvor Haaškog suda u Scheveningenu prebačen je 1. srpnja 2003. Suđenje je počelo 11. listopada 2005.

U pritvoru je bio tijekom prvostupanjskog postupka, a iz njega je pušten u prosincu 2007. pošto je odslužio 90 posto kazne od pet godina zatvora. U Scheveningen se vratio 4. svibnja 2009., dan uoči izricanja pravomoćne presude kojom je bio osuđen na 17 godina zatvora i tamo bio do četvrtka. (Hina)