I mjesto na pločniku ima svoju cijenu

Siniša Glogoški student je diplomskog studija Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Fotografija, snimanje i putovanja su mu najveća strast i proteklih par godina koliko mu vrijeme, novac i studentske obveze dopuštaju, posvetio se istraživanju života na raznim krajevima svijeta. Neka od značajnih putovanja su putovanje biciklom do Sirije, život s nomadskim plemenima u hladnom Sibiru i južnoamerička đžungla Gvajane. Nedavno se vratio iz Bangladeša gdje je proveo 45 dana i u narednim tjednima predstaviti će nekle od priča koje je putem zabilježio.

Pročitajte i ovo slijepi putnik Letio za SAD bez putovnice, karte i vize pa ga pritvorili: Tvrdio da se ničega ne sjeća, stigla i presuda Povratak u zemlju Sarma na skijanje, skupi parfemi i cigarete za doma: Provjerite što sve smijete, a što ne smijete nositi preko šengenske granice

Fotografije, video uratke i doživljaje s putovanja možete pratiti na njegovoj facebook stranici www.facebook.com/GLOGOSKI
Glavni sponzor i podrška putovanja u Bangladeš bila je STA Zagreb – Student Travel Agency.

Rajid je vozač rikše, jedan od desetak tisuća beskućnika na ulicama Dhake, glavnog grada Bangladeša. Prije 20 godina došao je iz ruralnog područja u grad kako bi zaradio i time pomogao svojoj majci, sestri i petorici braće. Mogućnosti zarade u ruralnim su područjima prilično male i svake godine više od 300.000 ljudi dolazi svoju sreću okušati u gradu. Većina tih pojedinaca smjesti se u neki od brojnih 'slamova' gdje su osnovni uvjeti života izrazito loši. Oni koji nisu te sreće i ne uspiju naći povoljan smještaj u slamovima, osuđeni su na spavanje na cesti.

Čak i po noći, kada se gužva i svakodnevni prometni kaos smire, ulice su prepune beskućnika. Ništa na svijetu nije besplatno tako da i mjesto na pločniku ima svoju cijenu. Mnogi beskućnici plaćaju kako bi im se sačuvao komadić asfalta i kako bi imali gdje spavati. U početku sam mislio da su to samo zaboravljene i odbačene krpe na cesti no svako malo provirila bi mršava ruka popravljajući pokrivač.

>> FOTO 'Svaki su mi dan ponavljali kako je opasno ovdje, kako će me netko napasti, opljačkati, ubiti...'

Noći sam proveo šetajući Dhakom. Većinom se spava na pločniku, ali i po parkovima, tržnicama, kolodvorima i stepenicama napuštenih zgrada. Kao u američkim filmovima, vatra gori u metalnim kantama oko kojih se pojedinci skupljaju i griju. Iako večeras nije bilo hladno, temperature se znaju spustiti. Par tjedana prije nego sam ovdje došao izmjerena je najniža temperatura u povijesti Bangladeša, +3ºC. Više od stotinu ljud umrlo je uslijed te hladnoće, mahom beskućnici.

Osim elmentarnih nepogoda, svakodnevno nasilje, silovanja, napadi policije i česta zloupotreba raznoraznih opojnih sredstava povećavaju se iz dan u dan. A iz dana u dan raste i broj beskućnika. Polako, ali konstantno popunjava se i posljednji komadić tvrdog i hladnog asfalta.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook