"Veliki diktator" kontroverzni je film, spoj satire na nacizam i tragikomedije. U svojem prvom zvučnom filmu Charlie Chaplin glumi dvije uloge – skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera.
Pročitajte i ovo
Film je stekao velik ugled te se na IMDb.com-u nalazi i na listi 250 najboljih filmova svih vremena, a Američki filmski institut (AFI) stavio je 2001. godine film "Veliki diktator" na 37. mjesto na listi najboljih komedija 20. stoljeća.
Završni govor skitnice o ljubavi navodno je bio potpuno spontan. Navodno je Chaplin odustao od prvotnog kraja i odlučio se za govor mira kada je čuo da su nacisti započeli rat u Europi.
"Žao mi je, ali ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati niti nekoga pokoriti. Želio bih pomoći svima ako je to moguće – židovima, krivovjernicima, crncima, bijelcima. Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska su bića takva. Želimo živjeti jedni s drugima u sreći, a ne jedni s drugima u bijedi. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge. Na ovom svijetu ima mjesta za sve, zemlja je bogata i može pružiti svima. Način života može biti slobodan i lijep, ali izgubili smo put.
Pohlepa je otrovala ljudske duše, svijet je ograđen u mržnji, kao guske u magli kročili smo u bijedu i krvoproliće. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Strojevi koji daju obilje ostavili su nas željne. Znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Mislimo previše i osjećamo premalo. Više od strojeva trebamo čovječnost. Više od pameti trebamo dobrotu i nježnost. Bez tih kvaliteta život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno...
Zrakoplovi i radio približili su nas jedne drugima. Sama priroda tih izuma vapi za dobrotom u ljudima, vapi za univerzalnim bratstvom, za jedinstvom svih nas. Čak i sada moj glas doseže do milijuna ljudi diljem svijeta, milijuna očajnih muškaraca, žena i male djece – žrtava sustava koji tjera ljude da muče i zatvaraju nedužne ljude.
Onima koji me mogu čuti kažem – nemojte očajavati. Bijeda koja je sad nad nama samo je prolazna pohlepa – gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja ljudi će proći, diktatori će umrijeti i moć koju su uzeli od ljudi ljudima će se vratiti. I dokle god ljudi umiru, sloboda nikada neće umrijeti...
Vojnici! Nemojte se prepustiti brutalnima, ljudima koji vas preziru, koji su vas zarobili, koji upravljaju vašim životima, govore vam što da radite, što da mislite i što da osjećate! Koji vas drilaju, hrane, tretiraju kao stoku, koriste vas kao topovsko meso. Nemojte se dati tim neprirodnim ljudima, ljudima strojevima sa strojnim umovima i strojnim srcima! Vi niste strojevi! Vi niste stoka! Vi ste ljudi! Vi imate ljubav prema čovječanstvu u svojim srcima! Vi ne mrzite! Mrze samo nevoljeni – nevoljeni i neprirodni! Vojnici! Nemojte se boriti za ropstvo! Borite se za slobodu!
U Evanđelju po Luki u 17. poglavlju piše: "Kraljevstvo je Božje unutar čovjeka" – ne u jednom čovjeku niti u skupini ljudi, već u svim ljudima! U tebi! Vi ljudi imate moć – moć stvaranja strojeva. Imate snagu stvoriti sreću! Vi ljudi imate moć da ovaj život učinite slobodnim i lijepim, da ga učinite divnom avanturom.
Zatim, u ime demokracije, iskoristimo tu moć, ujedinimo se svi. Borimo se za novi svijet - pristojan svijet koji će ljudima pružiti priliku za rad, koji će mladima dati budućnost i starima sigurnost. Obećanjima su brutalni došli na vlast. Ali oni lažu! Ne ispunjavaju to obećanje. I nikada neće!
Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju ljude! Sada se borimo za ispunjenje tog obećanja, za oslobađanje svijeta, uklanjanje nacionalnih barijera, uklanjanje pohlepe, mržnje i netrpeljivosti. Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak dovesti do svih sreće svih ljudi. Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!".
Nažalost, Chaplinove su riječi i danas jednako snažne kao i te davne 1940. godine.
