Uz takav scenarij, prosječna temperatura na Zemlji mogla bi biti 4 ili 5 Celzijevih stupnjeva viša u odnosu na predindustrijsko razdoblje, što bi bilo mnogo više nego što je zadano Pariškim klimatskim ugovorom (najviše +2 Celzijeva stupnja), navodi se u toj studiji časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).
Pročitajte i ovo
Emisije stakleničkih plinova već su prouzročile porast prosječne temperaturena Zemlji za 1 stupanj povećavajući vjerojatnost i intenzitet ljetnih vrućina, suše i olujnih nevremena.
Znanstvenici opisuju deset aspekata "Zemljina sustava" koji su danas neutralni ili djeluju blagotvorno, ali bi u budućnosti mogli biti kobni, uzrokujući veća ispuštanja ugljikova dioksida i metana u atmosferu nego sve ljudske aktivnosti zajedno.
Radi se o procesima koji uključuju otapanje permafrosta, gubitak metanskih hidrata s dna oceana, potonuće slabijeg zemljina i oceanskog ugljika, gubitak arktičkog ljetnog morskog leda i smanjenje antarktičkog morskog leda i polarnih ledenih kapa.
Te su prekretnice povezane s temperaturama iznad kojih će oslobađanje tih plinova biti neminovno. "Kada se dosegne kritična točka, proces reakcija se samoodržava", ističe se u studiji u kojoj znanstvenici izražavaju zabrinutost da bi se Zemlja mogla približiti granici na kojoj će postati staklenik.
Zagrijavanje za 3 stupnja moglo bi na kraju značiti smrtnu presudu za 40 posto amazonske prašume, navodi se u nedavnom istraživanju.
Požari koji nisu uključeni u taj model mogli bi ubrzati to propadanje zbog kojega u atmosferi mogu završiti milijarde tona CO2.
Svi mehanizmi međusobno su povezani, misle autori studije, i svaki može pokrenuti onaj drugi.
"Svi ti događaji zajedno mogli bi potaknuti Zemljin sustav na nov način funkcioniranja", zaključio je Hans Joachim Schellnhuber, koautor studije i ravnatelj Potsdamskog instituta za istraživanje klimatskih utjecaja, koji je ranije ocijenio da na Zemlji koja će biti toplija za 4 do 5 stupnjeva neće moći živjeti više od milijardu ljudi. (Hina/E.P.)
