'Pogrešno smo shvatili prirodu Islamske države. Odgovori leže u ovih 5 odrednica'
Piše I.D.,
17. veljače 2015. @ 07:36
Kako je nastala i koje su namjere Islamskoj državi? Jednostavnost odgovora može biti obmanjujuća, a nekoliko stručnjaka za islam i zbivanja na području IS-a, čini se, znaju odgovore, navodi The Atlantic.
Podijelite
Islamska država je prošlog lipnja zauzela jedan od najvećih i među strateški najvažnijihm iračkih gradova - Mosul. IS sada vlada područjem većim od Velike Britanije. Od svibnja 2010. vođa im je Abu Bakr al-Baghdadi, podsjeća The Atlantic.
Graeme Wood, novinar The Atlantica, u članku tvrdi da Islamska država, poznata i kao ISIS (Islamic State of Iraq and al-Sham), slijedi osebujnu varijantu islama čija su vjerovanja o putu do sudnjeg dana bitna za njegovu strategiju te mogu pomoći Zapadu da upozna svog neprijatelja i predvidi njegovo ponašanje.
Pogrešno smo shvatili, piše Wood, prirodu Islamske države u posljednje dvije godine. Vidimo džihadizam kao monolitan i primjenjujemo logiku al-Qaede na organizaciju koja ju je odlučno zasjenila. A odgovori leže u ovih pet odrednica koje je razjasnio:
1. Odanost
U studenom, pripadnici Islamske države objavili su video u kojem kažu da su njihovi korijeni u onome što je promovirao bin Laden.
Ekspert Haykel, dijelom Libanonskog porijekla koji je odrastao u SAD-u i s kojima je Wood razgovarao o ovoj tematici, smatra da je rangiranje u Islamskoj državi duboko ukorijenjeno u religioznoj snazi. 'Ono što je specifično za vođe Islamske države nije samo doslovno shvaćanje, već i ozbiljnost kojom čitaju tekstove Kurana. Tu je marljiva, opsesivna ozbiljnost koju muslimani obično nemaju', tvrdi Haykel.
Prije njih, ni jedan skupina u posljednjih nekoliko stoljeća nije pokušala ostvariti radikalniju odanost modelu Proroka.
Smatra se da su u Islamsku državu imigrirali deseci tisuće stranih muslimana. Peter R. Neumann, profesor na King’s College u Londonu kaže da su krucijalni u širenju propagande bili online glasovi.
Jedan od australskih muslimana, osumnjičen za posredovanje u prebacivanju zainteresiranih u Islamsku državu rekao je novinaru kako je osjećao veliku sreću kada je Baghdadi proglasio kalifat 29. srpnja i magnetičnu privlačnost koju je tamošnje područje prema njemu počelo 'isijavati'. 'Kada sam čuo vijest, bio sam u hotelskoj sobi i bio sam očaran. Pomislio sam: Zašto se ja nalazim u ovoj prokletoj sobi?', ispričao je. Kalifat, kaže on, nije samo politički entitet, već i spas.
3. Apokalipsa
Svi muslimani priznaju da je Bog jedini koji zna budućnost. Ali, slažu se i da im je dao da zavire u nju, kroz Kuran i kroz ono što je rekao Prorok. Islamska država razlikuje se od svih drugih džihadističkih pokreta po tome što vjeruje da je ona sama upisana u Božji scenarij kao središnji lik.
Za istinske vjernike one koji priželjkuju epsku bitku između dobra i zla, vizije apokaliptičnog krvoprolića ispunjavaju duboku psihološku potrebu.
Musa Cerantonio, koji je proučavao apokalipsu u kojoj bi trebala prestati postojati Islamska država, kaže da bi na kraju ostalo samo 12 legitimnih kalifa, a Baghdadi je osmi. Vojske Rima će ih susresti u sjevernoj Siriji, a finalna borba odigrat će se u Jeruzalemu. U pobjedi bi kalifima trebao pomoći Isus koji će se spustiti na Zemlju.
4. Borba
Islamska država ima obvezu terorizirati neprijatelje - to je sveta naredba kako bi se neprijatelji uplašili. Strah koji se u neprijatelja utjeruju obezglavljivanjem, razapinjanjem i porobljavanjem žene i djece dovodi to pobjede izbjegavanjem produženog konflikta.
Pripadnici Islamske države prihvaćaju smo rijetko dogovor o miru i to na veoma ograničeno razdoblje. Ne prihvaćaju postojanje granica, a džihad se mora provoditi barem jednom godišnje.
Kalifat ne može prihvatiti podzemne pokrete, jer moraju vladati nekim teritorijem.
Abu Baraa, koji održava YouTube kanal o islamskom pravu, kaže da kalif Baghdadi ne može pregovarati ili dopustiti granice te stalno mora ratovati ili će se udaljiti od islama.
Ne, muslimani ne mogu muslimanima govoriti kako da ispravno prakticiraju svoju religiju, ali oni mogu. Ideološki alati mogli bi uvjeriti potencijalne obraćenike da je poruka skupine pogrešna, a vojni alati bi mogli ograničiti njihove horor aktivnosti. Rat bi mogao biti dug, čak i ako ne bude trajao dao kraja vremena.