Foto: Arhiva/AFP
Foto: Arhiva/AFP

Trenutni spor između predsjednika Donalda Trumpa i sjevernokorejskoga diktatora Kim Jong-Una potaknuo je usporedbe sadašnjih događanja s jednom od najopasnijih vojno-političkih situacija u ljudskoj povijesti, Kubanskom krizom.


Iako je upitno koliko su zapravo slične situacije i odnosi između SSSR-a i SAD-a u prošlosti i Sjeverne Koreje i SAD-a danas, stručnjaci su primijetili kako je prijetnja Sjedinjenim Državama jednaka u oba slučaja. Rusija u prošlosti, Sjeverna Koreja danas, razvile su sposobnost dostizanja SAD-a po pitanju nuklearnog naoružanja.

Napetosti između SAD-a i Kube eskaliraju nakon što je Fulgencio Batista 1. siječnja 1959. pobjegao s Kube. Tada Fidel Castro preuzima vlast, a 16. veljače iste godine Castro postaje kubanski premijer. Takav razvoj događaja doveo je do invazije u Zaljevu svinja, neuspjelog pokušaja američkih akcija usmjerenih protiv Kube, u kojemu je Castrova vojska pobijedila u roku nekoliko dana.

Ranih 1960-ih Castro je uspostavio bliske veze sa SSSR-om primajući sve veću vojnu i ekonomsku pomoć. S obzirom na međusobno dobre odnose, u srpnju 1962. Castro je napravio tajni sporazum s sovjetskim premijerom Nikitom Hruščevom. Sporazumom je dopušteno Sovjetskom Savezu tajno instaliranje raketa srednjeg dometa na Kubanskom tlu.

Ubrzo nakon toga, predsjednik John F. Kennedy,  saznaje za dogovor i daje izjavu kojom osuđuje sovjetski napor jačanja kubanske vojne moći.

Do stvarne krize dolazi u listopadu 1962. Naime, 14. listopada, američki špijunski avion snimio je fotografije koje su jasno pokazale gradilišta za nuklearne rakete srednjeg dometa. 16. listopada, John F. Kennedy daje izveštaj o fotografijama i izdaje nalog za daljnje izviđačke letove.

Foto: Arhiva/AFP

17. listopada zračne snimke dokazuju postojanje od 16 do 32 rakete, što predstavlja ozbiljnu prijetnju. Unatoč tomu, Kennedy nastavlja sa svojim normalnim rasporedom, uključujući međunarodne posjete i putovanja.

18. listopada ministar vanjskih poslova SSSR-a, Andrej Gromyko dolazi u posjet Kennedyju i uvjerava ga da sovjetska pomoć Kubi nije prijetnja SAD-u.

20. listopada Kennedy, njegovi suradnici i savjetnici odlučuju se za pomorsku blokadu Kube kako bi spriječili isporuku vojne opreme i oružja.

22. listopada, Kennedy je informirao svoj kabinet, kongres i javnost o dokazima sovjetskih raketa na Kubi i najavio pomorsku karantenu.

Kennedy je također poslao pismo Nikiti Hruščovu, pozivajući svoju vladu da ne poduzme akciju koja bi "proširila ili produbila ovu već tešku krizu". U pismu također stoji upozorenje za povlačenje raketa s Kube i za slučaj napada, stoji prijetnja atomskim protunapadom.

23. listopada, Hruščov objavljuje da ne prihvaća blokadu, ali i tvrdi, da rakete stacionirane na Kubi, služe samo za njenu obranu, kao što je i u posjetu prije izrekao Gromyko.

Nove fotografije pojavile su se 26. listopada u kojima je prikazana daljnja izgradnja projektila, a Castro je Hruščovu poslao privatno pismo u kojem ga pozvala da uništi SAD nuklearnim oružjem. U međuvremenu, Hruščov je napisao pismo Kennedyju izjavivši kako je spreman ukloniti projektile s otoka, ako bi Sjedinjene Države obećale da nikad neće napasti Kubu.

Napetosti između SAD-a i SSSR-a dosegnule su svoj vrhunac 27. listopada, taj dan je u povijest ušao poznat kao "crna subota". Hruščov je Kennediju poslao još jedno pismo u kojem traži više uvjeta, kao što je uklanjanje američkih Jupiterovih raketa iz Turske. Kennedy je odlučio zanemariti najnovije Hruščovljevo pismo, reagirajući samo na ono koje je poslao prethodnog dana, pozitivnim odgovorom.

Te večeri, državni odvjetnik Robert Kennedy i sovjetski veleposlanik Anatoly Dobrynin postigli su dogovor da će SSSR povući svoje rakete iz Kube pod nadzorom Ujedinjenih naroda. Zauzvrat, SAD bi obećali da neće napasti Kubu i ukloniti svoje rakete iz Turske.

Nuklearni rat nikad do tada nije bio izgledniji, no do potpunog uništenja, na sreću, nije došlo, prenosi Business Insider.