Britanski glas za izlazak iz EU-a na referendumu 23. lipnja nanio bi težak udarac samopouzdanju Europske unije i njezinoj međunarodnoj poziciji, odstranivši joj drugo najveće gospodarstvo i jednu od dviju glavnih vojnih sila.
Nanio bi velik udarac i zajedničkom proračunu EU-a i pomaknuo ravnotežu s otvorenog, konkurentnog gospodarstva kakvo zagovaraju Nizozemska, Švedska i Irska i srednjoeuropske države članice prema protekcionizmu i snažnijoj zakonskoj regulaciji.
Čak i uvjereni europski federalisti priznaju da je Velika Britanija dala velik doprinos otvaranju zajedničkog europskog tržišta, promicanju vanjske politike usmjerene prema van i pragmatične, empirijske administrativne kulture.
"Izgubili bismo suštinsku vrijednost Velike Britanije - njezinu globalnu geopolitičku viziju, ekonomski razum i financijski i pravni know-how", rekla je Sylive Goulard, francuska zastupnica u Europskom parlamentu iz redova liberala (ALDE).
Pobornici jače integrirane političke unije utemeljene na 19 članica eurozone ne bi imali razloga za slavlje, jer bi euroskeptici u drugim državama članicama bili ohrabreni da i oni traže redefiniranje svojih odnosa s EU-om i referendum o članstvu.
Dezintegracija cijele Europe
"Pravi rizik nije ostanak Velike Britanije u EU-u, nego glas za izlazak, što bi moglo potaknuti dezintegraciju cijele Europske unije", rekao je bivši belgijski premijer Guy Verhofstadt.
Uvjereni federalist, on je zastupao Europski parlament u pregovorima s britanskim premijerom Davidom Cameronom i drugim europskim čelnicima u veljači koji su doveli do dogovora kojim je Velika Britanija definitivno izuzeta iz deklariranog cilja EU-a "sve tješnje Unije".
"Brexit bi priču o EU-u pretvorio u priču o dezintegraciji a ne integraciji", upozoravaju znanstvenici londonskog Centra za europsku reformu u izvješću "Europa poslije Brexita: izbavljena ili izgubljena?"
Jedno je sigurno, EU bi puno vremena i energije u iduće dvije godine ili više potrošio na natezanje oko uvjeta izlaska i budućih odnosa Velike Britanije s Unijom.
Osim toga, čini se da je povijesna francusko-njemačka osovina EU-a preslaba da bi postigla dogovor o bilo kakvom značajnijem jačanju eurozone, barem dok ne prođu izbori u obje zemlje 2017.
"Ne mislim da se Europa može transformirati i učiniti odvažan korak naprijed u integraciji sa sadašnjom političkom ekipom. Možda s njihovim nasljednicima", rekla je Goulard.
Nepopularni francuski predsjednik Francois Hollande u posljednjoj je godini mandata, dok njemačku kancelarku Angelu Merkel ograničava otpor njemačke javnosti velikom priljevu izbjeglica i migranata i bilo kakvoj novoj podjeli rizika s južnim članicama eurozone.
Odnos snaga
Odnos snaga europskih lidera promijenio bi se kada bi se Velika Britanija povukla. Njemačka bi izgubila protutežu francuskom gospodarskom intervencionizmu, a Francuska bi izgubila svojeg glavnog partnera u potpori europskim vojnim misijama u Africi i drugdje.
Europa bi možda bila manje sklona suprotstaviti se Rusiji ili surađivati toliko blisko sa Sjedinjenim Državama.
Europska unija bila bi i dalje podijeljena na većinu zemalja koje dijele euro i manjinu koja ga još nije uvela ili je glasovala protiv njegova uvođenja. No te zemlje - Švedska, Danska, Poljska, Češka, Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Hrvatska - imale bi manji utjecaj bez Velike Britanije kao glavnog financijskog središta izvan eurozone.
Guntram Wolff, njemački ekonomist koji vodi ekonomski think-tank Bruegel iz Bruxellesa, rekao je da je establišment u Berlinu jako zabrinut zbog mogućeg Brexita, strahujući da bi "ostao sam sa svim onim rastrošnim mediteranskim zemljama sklonim redistribuciji i da će morati plaćati za njih i udaljiti se od liberalne, protržišne, TTIP Europe. To je taj veliki Angst."
Kako nadoknaditi britanski doprinos?
EU bi pak morao smisliti kako nadoknaditi britanski doprinos zajedničkom proračunu, većina kojeg odlazi siromašnim regijama i poljoprivrednicima.
Velika Britanija treći je neto uplatitelj u EU proračun nakon Njemačke i Francuske. U razdoblju od 2010. do 2014. svake je godine u europsku blagajnu uplaćivala prosječno 9,23 milijarda eura više nego je primala. U europski proračun morala bi uplaćivati još najmanje dvije godine prije nego iziđe.
Prijatelji Britanaca izgubili bi snažnog saveznika u pitanjima kao što su potpora slobodnom i neograničenom tržišnom natjecanju, ograničavanju državnih potpora industriji, otporu usklađivanju poreza i protivljenju preprekama u trgovini s Kinom i drugim gospodarstvima u nastajanju. Otišao bi i centar istraživanja i inovacija koji velikodušno podupire EU.
"Bojim se da bi bez Britanaca Europa bila manje otvorena, manje liberalna", rekao je jedan švedski diplomat. "Zbog toga bismo teže pobjeđivali u ekonomskim raspravama."
London je najviše podržavao proširenje EU-a na 12 zemalja srednje i istočne Europe 2004. i 2007., jednim dijelom zbog svojeg uvjerenja da će veća Europska unija usporiti centralizaciju.
Nijedna druga zemlja ne bori se više za ambiciozne trgovinske sporazume sa SAD-om, Kanadom, Japanom i drugim velikim gospodarstvima.
Bez energične britanske potpore, manje je vjerojatno da će Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo (TTIP) o kojem pregovaraju Bruxelles i Washington biti sklopljeno. Njemački i austrijski birači zabrinuti su zbog zaštite podataka i privatnih arbitražnih sudova, a Francuzi zbog tzv. "frankensteinske hrane" iz SAD-a - govedine tretirane hormonima, pilića dezinficiranih klorom i genetski modificiranih usjeva. (Hina)
