Černobil 25 godina poslije: Radijacija još uvijek sastavni dio života

Mlada Ukrajinka Irina Morozova McLaughlin u travnju 1986. nije ni znala da njezinu zemlju pogađa nukelarna kriza. Informacije se Sovjetskim Savezom nisu širile tako brzo kao danas, a Irina se prisjeća da su jedini podaci koje su imali bile glasine.

Pročitajte i ovo Cezar ima poruku za cara Zapovjednik ruskih legionara koji napadaju Rusiju: "Idemo u rat, umarširat ćemo u Moskvu!" Nema opasnosti Srušio se dio krova NE u Černobilu

'Naša vlada se uvijek bojala panike, ili im jednostavno nije bilo stalo do ljudi, teško je reći', rekla je Irina. 26. travnja 1986. godine u nuklearnoj elektrani u Černobilu došlo je do eksplozije u reaktoru 4, a požar je trajao 10 dana. U eksploziji su poginula dvojica radnika, a 28 drugih radnika i spasioca umrlo je tijekom idućih mjeseci zbog prevelike izloženosti radijaciji.

>> VIDEO: Ovako će izgledati 100-godišnje rješenje za Černobil

Međutim, mnogi Ukrajinci vjeruju da je taj broj puno veći, rekao je Irinin suprug John, inače sveučilišni profesor iz Utaha. Radijacija se proširila na tisuće kilometara, a četvrt milijuna ljudi moralo je zauvijek napustiti svoje domove.

'Černobil je primjer opasnosti nukelarnih reaktora', rekao je profesor znanosti David Goetze, piše hjnews.com. 'Mi volimo misliti da imamo kontrolu nad nukelarnom fuzijom kao izvorom goriva, ali Černobil je zastrašujući podsjetnik da nad time nemamo kontrolu', rekao je Goetze.

Nakon nesreće vlada je nuklearku zatrpala betonom, a oštećeni reaktor je još uvijek radioaktivan. Nakon 25 godina ukrajinska vlada traži milijardu dolara kako bi obnovila štit od zračenja.

Irina s početka priče, koja je tada imala 19 godina, prisjeća se trenutka kada je Mihail Gorbačov na televiziji rekao da se dogodila nukelarna nesreća - 3 tjedna nakon nesreće.

U njezinoj glavi radijacija je bila 'nevidljivi neprijatelj'. 'Bili smo jako zabrinuti za svoju djecu. Bojali smo se piti vodu, kupovati proizvode na tržnicama. Preporučivali su nam da pijemo vodu s jodom, da izbjegavamo sunce i da što češće peremo podove u kući', rekla je. Srećom, mjesto gdje je ona živjela radijacija nije toliko zahvatila.

Irina sada živi u SAD-u sa suprugom. 'S vremenom još čujemo vijesti o radijaciji u Černobilu, no, ljudi su tamo pozitivni', rekla je Irina i dodala da joj njezina rodbina kaže da su se ljudi u Černobilu privikli na radijaciju.

Nuklearnu katastrofu iz 1986. naziva problemom cijelog čovječanstva, a spomenike sjećanja na černobilske žrtve imaju gotovi svi gradovi u Ukrajini.