I dok je Majka Tereza diljem svijeta poznata po svom radu sa siromašnima u Kolkati, o njezinim se korijenima uzavrelo raspravlja u jugoistočnoj Europi, gdje je odrasla.
Pročitajte i ovo
Majka Tereza rođena je kao Agnes Gonxha Bojaxhiu 1910. u multikulturanom Skoplju, tada dijelu Osmanskog Carstva, a danas glavnom gradu Makedonije.
Majka joj je bila etnička Albanka podrijetlom s Kosova. Ali o korijenima njezina oca najviše se raspravlja: većina ljudi, posebno u Albaniji, tvrdi da je i on bio etnički Albanac, iako neki Makedonci kažu da je bio Vlah.
Ta prepirka odražava stara etnička suparništva na Balkanu. Susjedne zemlje Albanija i Makedonija natječu se u prisvajanju buduće svetice i dobitnice Nobelove nagrade za mir - obje zemlje imaju njezine spomenike, prometnice i bolnice koje nose njezino ime.
"Ona je rođena u Skoplju, ali se nikada nije izjašnjavala kao Makedonka", kaže albanski povjesničar Moikom Zeqo. "Uvijek je govorila o svojim albanskim korijenima i svojoj univerzanoj misiji".
Makedonci, pak, kažu da je mjesto rođenja jako važno.
"Zovemo je 'Skopjanka' jer znamo da je naša", rekla je Valentina Božinovska, direktorica vladinog povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicma.
Regija se dramatično promijenila od Terezina rođenja. Turska vladavina davna je prošlost, prošla su dva svjetska rata, uspon i pad komunizma i Jugoslavije, te balkanski ratovi devedestih.
Napustila dom s 18 godina
Tereza je krštena rimokatolkinja što je u Skoplju bila manjinska religija. U tom je gradu provela i djetinjstvo, ali je rano odlučila da će se posvetiti vjerskom životu.
Napustila je dom s 18 godina i preko Zagreba, čijom će počasnom građankom kasnije postati, stigla u samostan Sestara Loretskih u Dublin. Odatle će se 1929. zaputiti u Indiju.
Tridesetih godina prošlog stoljeća njezina majka i sestra preselile su se u Tiranu. Komunistički diktator Enver Hoxha nije dopustio Terezi da ih posjeti.
Albaniju je prvi put posjetila 1989., poslije Hoxhine smrti, i obišla grobove članova svoje obitelji i zgradu u kojoj su živjeli.
Genc Zajmi (78) i danas živi u toj zgradi i sjeća se kako mu je Terezina majka pokazivala njezina pisma puna ljubavi. "Neprihvatljivo je da Makedonija smatra Majku Terezu simbolom nacije", tvrdi.
Većinski muslimanska Albanija proglasila je datum Terezine beatifikacije 2003. državnim praznikom.
"Slavni ljudi pripadaju cijelom čovječanstvu, ali oni imaju i svoje korijene, imaju narode s kojima su povezani krvlju", rekao je albanski pisac Ismail Kadare.
Makedonija nije ništa manje ponosna na slavnu kćer Balkana. Spomen dom Majke Tereze, izgrađen na mjestu gdje je krštena u Skoplju, dnevno privlači 500 posjetitelja.
I ta će većinski pravoslavna zemlja na nekoliko načina proslaviti Terezinu kanonizaciju, uključujući i posebnu misu papinskog izaslanika 11. rujna. Narodna banka izdat će prigodnu srebrnu komemorativnu kovanicu u njezinu čast.
"Ona je ovdje rođena, školovana, živjela je tu, ovdje se igrala sa svojim prijateljicama, činjenica je da je iz Skoplja", kaže 28-godišnja građanka Maja Vaneska.
Pokopana u Indiji
Majka Tereza četiri je puta kratko posjetila Makedoniju prije smrti 1997., a Božinovska kaže da je simbol "kulturnog ujedinjenja" Makedonije, u kojoj su četvrtina stanovništva etnički Albanci. Napetosti između dviju etničkih skupina nisu rijetkost, a Albanci su se posebno žalili kada je na spomeniku Majci Terezi u Skoplju natpis uklesan na makedonskom i engleskom čime je ignoriran ključni dio njezina identiteta.
A što je na tu temu govorila sama Tereza? "Krvlju, ja sam Albanka. Građanski, ja sam Skopjanka. Državljanstvom, ja sam Indijka. Vjerom, ja sam katolikinja. Svojim pozivom, pripadam svijetu. Srcem, pripadam u cijelosti Isusu".
Kada je Albanija službeno zatražila da se tijelo Majke Tereze prenese i pokopa u Tirani, Indija, čija je državljanka bila od 1951. godine, to je glatko odbila. "Ona je pokopana u svojoj zemlji", poručile su tamošnje vlasti.
Renata Kutera Zdravkovska, direktorica spomen doma u Skoplju, tvrdi kako je jasno da je nacionalnost Majci Terezi malo značila. "Mislim da bi bila stvarno nesretna da čuje ovakvu raspravu". (Hina)
