Na portalu Dnevnik.hr uskoro ćete moći pročitati i dvije nove reportaže Zorana Marinovića. Bitka za Mosul nerijetko se naziva i bitkom svih bitaka; najveća je to ofenziva na područje pod kontrolom tzv. Islamske države i traje već tjednima. Kad će ga iračke snage u potpunosti zauzeti, teško je predvidjeti, jer je grad golem, a urbano ratovanje posebno je teško.
Na licu mjesta bio je fotoreporter Zoran Marinović, i nije mu to prvi put da se našao u srcu nekog velikog sukoba. U više od 15 godina rada obišao je mnoga ratna žarišta, bio u Afganistanu, Liberiji, Sierra Leoneu, Kongu, Kolumbiji... Iz Mosula se vratio prekjučer, a za dva tjedna ide u Alep pa opet u Mosul.
U Iraku se trenutno odvija i možda najveća ekološka katastrofa na svijetu: ISIS-ovci su u povlačenju zapalili na desetke naftnih bušotina, a gusti, masni crni dim od tih požara guši ljude koji ondje još nekako uspijevaju preživjeti. Na naše pitanje koliko često putuje u ratne zone, kaže da nažalost onamo odlazi i prečesto. Fotografija mu je strast, gonjen tom strašću obišao je mnoga mjesta na kojima traju ratni sukobi, no ističe kako je svaki rat jednako surov. "Svi su jednako užasni, jednako vam troše emocije", kaže nam Marinović.
"Mosul je glavni grad terora, srce kalifata. Sve loše što se dogodilo Europi u zadnje dvije godine, isplanirano je u tom gradu", istaknuo je i dodao kako ofenziva iračkih snaga ne ide tempom koji je bio planiran jer je grad velik i na njegovim se ulicama vode teške borbe, a i borci ISIS-a dobro su obučeni i pružaju snažan otpor.
"Najveće će žrtve biti civili. Oni su gotovo pa na prvoj liniji fronte, pokušavaju pobjeći od paljbe i sakriti se, a oko njih istovremeno traju borbe. Civilne žrtve zaista su najgore i najpotresnije što u ratu fotoreporter može vidjeti. Pokušavaš se ne vezati, biti nepristran, ali kao čovjeku ti je teško", nastavlja Marinović.
Oko samog Mosula niz je izbjegličkih kampova, koje vodi UNHCR i koji su, koliko je to moguće u ovim okolnostima, dobro organizirani pa po njegovu mišljenju neće doći do novog izbjegličkog vala, jer je prihvat civila pod kontrolom.
Ističe i kako se u Iraku trenutno odvija možda najveća ekološka katastrofa na svijetu: ISIS-ovci su u povlačenju zapalili na desetke naftnih bušotina, a gusti, masni crni dim od tih požara guši one ljude koji ondje još nekako uspijevaju preživjeti. Primjer tomu je grad Qayyara, gdje su militanti ISIS-a prilikom bijega zapalili 12-13 bušotina, ne bi li usporili napredovanje iračkih vojnika te omeli avione u bombardiranju.
"Ondje još živi 25-30 tisuća ljudi, tamo je sada prava apokalipsa... Ovce i sve ostale životinje crne su od tog dima, koji truje i ljude i njih. Metak ubija brzo, ali ovdje ubija i zrak, samo možda malo sporije."
Navodi i kako će ovo zagađenje definitivno utjecati na cijelu Zemlju, jer plamteće bušotine teško je i inače ugasiti, a kamoli u ratnoj zoni. Na pitanje što ga je najviše potreslo prilikom zadnjeg posjeta Mosulu odgovara kako je to bio razgovor s dječakom koji je izgubio ruku.
"Djeca su posebno ranjiva, u svakom sukobu. Najgore što možeš napraviti čovjeku jest da mu uzmeš djetinjstvo. Djeca su najveće žrtve svih ratova. Ovdje, u Iraku i Siriji, već su generacije odrasle u ratu. Ne čudi onda što mladi ljudi odlaze - jasno je zašto bi radije radili u fast foodu u Hamburgu ili vozili taksi u Berlinu nego živjeli pod bombama."
Kad se vrati kući sa svojih opasnih putovanja, Marinović pokušava što je više moguće odmaknuti se od svega. "Meni je savjest čista, mirno spavam, ali podsvijest radi svoje. Teško je odmah uskočiti u neku kolotečinu. Ali, samim time što radim takav posao, koji sam izabrao i koji je moja strast, nalazim načina da se s time nosim. Moram."
Fotografije Zorana Marinovića možete pratiti i na https://www.instagram.com/zoran_marinovic/
