Stan premijerke: Sve zakonito ne mora biti i moralno

Kad se u subotu od jutra počela vrtjeti ta reakcija - pitala sam se na što se DORH to referira. Jer pomalo to mi je sličilo na demanti i to nečega što još nismo pročitali. I danas, u nedjelju, dok pišem ovaj tekst nisam sigurna je li se DORH referirao isključivo na javno postavljeno pitanje glavnog tajnika SDP-a Igora Dragovana ili na novinski tekst koji će na kioscima bit tek sutra, odnosno u ponedjeljak kad ova kolumna bude objavljena. Nešto sam naime još jučer iz novinarskih krugova načula o tome...

tri vijesti o kojima se priča Što mislite? ANKETA Treba li molitelje maknuti s trgova? PRVI PUT U POVIJESTI Šokantno izvješće europske zemlje: "Sjedinjene Države su sigurnosna prijetnja, ne isključuju upotrebu vojne sile" nema mobitel Nestala Teodora (14) u Zagrebu: "Svaka informacija može biti presudna"

U nas doista nažalost nije neuobičajeno da su političari nerijetko unaprijed obaviješteni o još neobjavljenim medijskim sadržajima. Kao što nije neuobičajeno da u cijelosti nažalost kontroliraju dio medija ili barem autora. I to traje godinama… I onda obično rezultira atmosferom sa i nakon Sanaderove 'pučističke' presice. Novinari koji su s njim bili u 'dealu', na izravnome linku otklanjali su od njega glavu, bježali ispred njega, jedva da su ga pozdravili... To će se događati i postojećoj garnituri kad bude odlazila... S njima će pozdrav i kavu, kad se sretnu, htjeti podijeliti samo oni koji su ih argumentirano hvalili, ali i argumentirano kritizirali... Ovako počinjem ovaj tekst jer mi je u podsvijesti netom pročitana knjiga Milane Vuković 'Novinari i demoni-allias redakcija u vrijeme recesije'. Ovo nije reklama, već stvarno dojam fantastično i realno opisanog stanja stvari u profesiji…

Pretvaranje demokracije u demagogiju

Ti 'ugovori s vragom' uvijek se na kraju obiju o glavu objema stranama, ali unatoč svemu neki tim 'ugovorima' i dalje ne mogu odoljeti. Stalno ih obnavljaju. Pa ta sprega politike i dijela naše profesije vrlo lako svaki pokušaj demokracije začas pretvori u demagogiju. I tako ide dok jednog dana sve ne 'kvrcne' kao kokica. 'Nema nedodirljivih' - posljednji je primjer za to. 'Nema nedodirljivih' je postala već smiješna mantra u zemlji u kojoj se javnost prema političarima odnosi fatalistički. U kojoj većina opijena atmosferom linča više ne brine za krizni porez, smanjeni minimalac i rastuću nezaposlenost, te očito ne sumnja u fabricirane svjedoke i izmišljene dokaze u nekim sudskim postupcima, osobito i slučaju Šlogar. Ima li stvarno nedodirljivih moći ćemo, uz ostalo, vidjeti na suđenju za ubojstvo Pukanića i Franjića koje uskoro počinje. Čini se, naime, da nisu ispitani svi svjedoci, svi koji su s pokojnim Pukijem kontaktirali tog kobnog dana… Pritom dominantno mislim na ljude iz politike. Ako se naravno prethodno opet ne izmisle svjedoci, isfabriciraju dokazi, unište sporni dijelovi snimki video nadzora, izbrišu neki brojevi s liste telefonskih poziva... Meni zapravo ova antikorupcijska borba od početnog oduševljenja, kako dani odmiču, sve više i više sliči na osobne vendete, međusobne obračune grupacija i klanova, nemilosrdnu borbu za bačenu kost moći, pa tko pobijedi... 

Neartikulirano priopćenje DORH-a

Ali da se vratim stanu Jadranke Kosor, hrvatske premijerke. Državno odvjetništvo, bilo da je riječ o demantiju ili reakciji na Dragovana, poslalo je jedno potpuno neartikulirano priopćenje koje glasi ovako: '…predmetni stan je dodijeljen pod jednakim uvjetima pod kojima su stanovi MORH-a, temeljem Pravilnika davani na korištenje i drugim osobama. Stan je prodan pod istim uvjetima kao i drugim građanima, te je utvrđeno kako nema osnova sumnji da bi u postupku dodjele stana bilo počinjeno kazneno djelo.' Što mi obični građani, od kojih je pojedinačno najviše glasova na zadnjim izborima dobio HDZ, možemo zaključiti? Ama baš ništa!!! Je li prema nama odgovorno poslati ovakvo 'zamuljeno' priopćenje bez cijene, visine poreza, liste, kriterija po kojima su prethodni stanari iseljeni, a novi useljeni itd.? Nije. Priča o stanu premijerke Kosor doista je stara. Iz tog stana, sredinom devedesetih, socijalna je služba iselila dva tada maloljetna dečka - sinove pukovnika bivše JNA. U njemu su živjeli sami jer su im oba roditelja već bili pokojnici. Jedan dječak se potom ubio, a drugi i danas živi u Zagrebu na rubu egzistencije. Je li sadašnja premijerka znala za to? Ne znam.

Kritičare naputila na DORH, Pupovca 'tada ponijela priča'

Premijerka je uglavnom, nakon očitovanja 'nezavisne pravosudne institucije' (tako nerijetko političari na vlasti tepaju Državnome odvjetništvu) sve kritičare naputila na www.dorh.hr te kazala kako je priča o njezinu stanu pokretana 'uvijek kad je nekome trebala njezina osoba kao boks vreća'. I ispada da je ona u pravu. Izjave dvaju od zasad tri kritičara je ne demantiraju. Priču je dva puta 2005. i 2007. pokretao predsjednik Mesić. Govorio je kako mu je u MORH-u potvrđeno da je gđa. Kosor stanarsko pravo stekla u vrijeme kad to zakon nije dopuštao. 'Trebalo je skupiti hrabrosti i napasti takvu uredbu pred Ustavnim sudom, jer ona je protuustavna i protuzakonita' - 'rikao je vatrom' Predsjednik prije nekoliko godina. U ožujku 2007. na to se nadovezao Milorad Pupovac. Od Sanadera je zatražio smjenu Jadranke Kosor, uz vrlo teške optužbe. 'Ima na duši jedan mladi život koji je prestao i drugi koji je postao kaotičan' - udarao je Pupovac na konferenciji za novinare. Sanader je gđu Kosor zaštitio, a prekjučer, 30. siječnja 2010. Pupovac izjavljuje 'kako ga je tada ponijela priča, ali da je s vremenom doznao kako današnja premijerka tu ne snosi nikakvu odgovornost'. 30. siječnja 2010. predsjednik Mesić kaže 'da nije polazio od toga je li netko lagao, već od informacija koje su tada imali, te da kao za čovjeka koji priznaje legalnost - za njega je legitimna odluka institucije (DORH-a). Kome uopće vjerovati? Niti DORH jasno obrazlaže svoju odluku, niti premijerka kaže što je znala, a što nije, Pupovac i Mesić se kao dva kameleona posipaju pepelom...

Zakonito ne znači moralno

U politici i ljudima koje smo MI GRAĐANI ovlastili da u naše ime donose odluke i rješavaju naše probleme i za to ih plaćamo, nije sve u okviru zakonitog i nezakonitog. Nešto što je zakonito ne mora biti i moralno. Govoriti danas jedno, a sutra drugo također nije moralno. Zar moral i čestitost nisu kategorije koje vrednujemo na izborima? Ili smo i na to potpuno zaboravili...

>> Arhiva