Možemo li i dalje jesti meso bez straha?
Naravno da možemo, to je samo preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, kao što je preporuka da ne treba pušiti, pa se baš te preporuke pretjerano i ne držimo. Postoji preporuka da se svaki dan trebamo baviti fizičkom aktivnošću pa se ni toga ne držimo. Prema tome, nas sve te male preporuke u prvom trenutku malo šokiraju, poslije se na to priviknemo i nastavimo živjeti onako kako smo i do sada živjeli. Naravno, ako me pitate ima li tu mjesta ipak malo za strah, ima zasigurno jer smo mi predebela nacija, mi previše konzumiramo svega, mi nismo umjereni. Da smo umjereni, onda s ovim ne bi bilo nikakvih problema.
'Mesne prerađevine mogu prouzročiti rak, a možda može i crveno meso'
Koja bi onda bila prava mjera u prehrani?
Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je to negdje oko pola kile crvenog mesa tjedno, što i nije tako mala količina kad to pogledate. Kad gledate kako su ljudi nekada jeli, onda to i nije tako mala količina, ali mi smo navikli na puno veće količine. Opustili smo se i zato smo takvi kakvi jesmo. Ali ni WHO nije apsolutno sigurna u to je li crveno meso opasno ili nije opasno, zato što karcinom debelog crijeva nastaje iz nekoliko faktora. Jedan od najvažnijih je svakako prehrana, drugi je debljina, odnosno pretilost, a treći je faktor fizičko kretanje.
Evo jedna konkretna dilema: slanina ili salama? Ili ni jedno ni drugo?
I jedno i drugo ako je iz dobrog izvora, ako je bez aditiva, bez pojačivača okusa, ako je životinja uzgajana u nazovimo to prirodnim uvjetima.
I kobasica i slanina našli su se na istoj listi kao i cigarete i alkohol – zašto?
Što se cigarete i alkohola tiče tu gotovo da nema dvojbe da zaista štetno djeluju na organizam. Što se tiče crvenog mesa, ono samo zaista u pretjeranim količinama i samo ono koje ima nezamislive količine aditiva. Danas vi nemate procesuiranog mesa koje nema pojačivača okusa, u kojem nemate pojačivača boje. Dakle, mi ničim više nismo zadovoljni. Mi želimo da crveno meso bude još crvenije, da bude još trajnije, da sve bude na neki način umjetno, a čim je nešto umjetno, čim je nešto dodavano, onda je vrlo upitno koliko je to zdravo. Zdrava je i jabuka pa je 25 puta špricana, Je li onda jabuka zdrava zato što je jabuka ili je nezdrava zato što je špricana? To je pitanje na koje je vrlo teško odgovoriti.
Ima li tu onda uopće mjesta panici?
Mislim da mjesta panici nema. Ovdje ima mjesta tome da se na neki način okrenemo zdravoj prehrani u smislu da se ponašamo zdravo, da vrlo malo jedemo. Ne treba pretjerano jesti. Kad se čovjek navikne na male količine, onda su to količine koje su vam sasvim dostatne i u svim istraživanjima oni koji manje jedu, dulje i žive. Treba jesti malo, treba se kretati i treba se svakodnevno izlagati sunčevoj svjetlosti. Mi danas živimo stalno u zatvorenim uvjetima i stoga ne stvaramo dovoljno D vitamina, a kažu da je D vitamin jedan od glavnih protektivnih faktora protiv karcinoma.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
