Umjesto običnih slova, Marko piše i čita Brajicu. On je jedan od 60-ero djece s poteškoćama u velikogoričkoj školi. 'Imam puno prijatelja i dobre su mi ocjene. Ma nisu baš jako dobre, imam ocjene od jedan do pet', kazao je Marko.
Pročitajte i ovo
Pomažu mu prijatelji iz razreda. No, ima jednog velikog prijatelja i rastom i godinama- Igora, asistenta u nastavi koji pomaže da gradivo ne ode naprijed bez Marka. 'Ovo je posve novi izazov. Sve ide dobro, učimo jedan drugoga strpljenju, sat po sat, dan po dan', kazao je.
Dvadesetak godina, u ovoj školi, razlika među djecom nema. Svi zajedno prate hrvatski, likovni, matematiku. Najviše vremena s Hanom, provede Davorka, one zajedno rade na izgovoru, vokabularu. 'Nisam bila upoznata da trebam sjediti s druge strane gdje ima slušni aparatić, kako ne čuje, nismo se razumjele, ali mi je onda ona sve objasnila kako treba', kazala je Davorka.
>> 46 tisuća 'osmaša' ove godine srednju školu upisuju on-line
Ipak nedostaje stručnog osoblja i prostora. Unatoč tome, vršnjačkog nasilja nema. Radi se na prevenciji. Plan je lošu energiju školaraca usmjeriti na nešto pozitivno. 'Uočila sam da su ta djeca vrlo vješta u radu rukama. Sanjam o tome da uspijem nabaviti prostor, napraviti radionicu, opremiti je alatom, strojevima za obradu drva', kazala je ravnateljica Snježana Pavić.
Bez ljubavi i volje, kruga koji čine učitelji, asistenti i roditelji, ovakve škole ne bi bilo. 'Zahtjeva jako puno truda, ulaganja, puno pomoći i prilagodbe', kazala je učiteljica Snježana Kovačić Golubović
Prilagodila se i Milena, 13-godišnjakinja s cerebralnom paralizom. Novu školsku godinu nije počela u specijalnoj školi. 'Zbog njezine socijalizacije. Samo potreba za druženjem s vršnjacima, igra, osmijeh, što je neprocjenjivo, a to je sve tu dobila', kazala je Ana, Milenina majka.
Ova škola može dobiti samo peticu. Za prijateljstvo, jednakost, trud i volju.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
