Ustavnopravna stručnjakinja Sanja Barić objavila je pojašnjenje procedure vezano uz aktualna prepucavanja u Saboru o tome kojim redoslijedom bi trebalo glasati o nekoliko važnih točaka: povjerenju ministru Zdravku Mariću i predsjedniku Boži Petrovu te imenovanju novih ministara.
Pojašnjenje Barić, predstojnice Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, prenosimo u cijelosti.
1. U Poslovniku puno toga ne piše pa se treba riješiti temeljem ustavnopravnih načela. I ne može sve pisati, neke stvari su naprosto samorazumljive (što ne znači da ne bi trebalo ponešto regulirati Poslovnikom i temeljitije revidirati Ustav RH, na što bezuspješno ukazujemo - profesori ustavnog prava - u zadnjih par godina jer je puno toga ostalo nekvalitetno ili manjkavo nakon zadnje revizije 2010.).
2. Razuman ustavnopravni redoslijed glasanja bi bio: prvo Marić, drugo novi ministri, treće Petrov. I sve to do kraja ovog tjedna, tj. do kraja sjednice Hrvatskog sabora prije stanke za lokalne izbore.
3. Za opoziv i izbor novih ministara treba apsolutna većina (minimalno 76), za opoziv i izbor novog predsjednika Hrvatskog sabora treba relativna većina (većina od prisutnih zastupnika, ako je prisutno barem 76).
4. Rok za imenovanje novih ministara (budući da je to zapravo najspornija točka, bez obzira što su najglasniji i najžučniji prijepori oko redoslijeda Marić/Petrov!) propisani su za slučaj ostavke (a ovdje je bilo i razrješenje, i ostavka) kao "najkasnije na prvoj sljedećoj sjednici Hrvatskog sabora" pa će, izgleda, tako i biti, premda je točan odgovor "što prije, ali svakako u razumnom roku".
5. Odgovor što to točno znači da trebaju biti imenovani "u razumnom roku" ima se tumačiti s obzirom na okolnosti. Okolnosti su takve da se radi o dva temeljna ministarstva (pravosuđe i unutarnji poslovi, nekadašnja državna ministarstva, a zapravo najvažnija ministarstva u svim državama; ostala tri koja spadaju u korpus temeljnih ministarstava su obrana, vanjski poslovi i financije). Stoga je ispravno ustavnopravno tumačenje da njihovo imenovanje mora ići što prije, već je i trebalo, moralo bi ići do kraja ove sjednice, u nekom još uvijek prihvatljivom tumačenju trebalo bi ići najkasnije 30 dana od dana razrješenja (budući da i prilikom prvog izbora Vlade premijer ima 30 dana da predloži cijelu Vladu, ne samo njen dio), a eto u najnajnajrastegnutijem tumačenju najkasnije na prvoj sljedećoj sjednici Hrvatskog sabora.
6. Ovaj slučaj se ipak razlikuje od ranijeg slučaja iz 90-ih, koji se spominje kao paralela, pa je bitno riješiti pitanje ministra financija, zatim sva 4 nova ministra (umjesto Mostovih ministara) i predsjednika Hrvatskog sabora što prije, s time da se o novim ministrima ne može bez prijedloga premijera pa će to, bez obzira što ih je bilo trebalo odmah predložiti, očito biti ostavljeno za kasnije ("u razumnom roku").
7. Status državnog tajnika nije jednak statusu ministra budući da samo ministar ima povjerenje Hrvatskog sabora. Stoga je poštivanje "razumnog roka" za imenovanje ministara, odnosno "što prije", ključno.
8. Primijetite da nije zapravo bitno da li se glasa prvo o Mariću ili prvo o Petrovu, jer su potrebne različite većine za te dvije odluke te zato što glasanje o Mariću svakako mora biti u roku od 30 dana od kada je Hrvatski sabor zaprimio prijedlog o takvom glasanju te se zapravo ne može "muljati" s rokovima. Jer, ako je odlučeno da sjednice neće biti nakon ovog petka pa sve do iza lokalnih izbora, onda je očito da je jedini način da se ispoštuje ustavni rok od 30 dana (a on je propisan samim Ustavom RH, ne zakonima ili Poslovnikom!!!) upravo taj da glasanje o Mariću bude do kraja ove sjednice tj. do petka. U protivnom se izravno krši jasna ustavna odredba (sve ovo drugo uvijek možete tvrditi da postoje "različita tumačenja", ako baš želite, ili "izabrati" svoje tumačenje, ali ovo ne može, 30 je 30 i ni dana više).
Glasanje o predsjedniku Hrvatskog sabora također mora ići odmah jer broj potpisa pokazuje da apsolutna većina više ne podržava ovog predsjednika. Ako se ne izglasa novi, zamjenjuje ga potpredsjednik iz vladajuće većine do izbora novog predsjednika Hrvatskog sabora (što zbog različite potrebne većine ne bi trebao biti problem, osim ako se kontinuirano ruši kvorum od najmanje 76, ali onda već imamo jasnu krizu, de facto pad Vlade i nove izbore).
